Znam da je malo kasno za čestitke, no za lijepe čestitke nikad nije kasno.
Stoga svima sve najbolje u Novoj godini. To uključuje prvenstveno zdravlje, ljubav i posao, pa onda sve ostalo (ako je išta ostalo).
Kada malo bolje razmislim, nekoć sam planirao pisati ovaj blog kao reakciju na stvari koje pročitam u novinama. Pa sam onda ubrzo uvidio da novine niti čitam redovito, a još manje onaj dan kada su tiskane. Pa onda aktualnost takvog bloga pada u vodu.
Od tjednika čitam jedino onaj koji ima "najkompletniji TV program" (koji je, usput rečeno, više nego manjkav). A njega mi se uistinu ne da komentirati.
Pa sam onda odlučio pisati blogove onako kako mi dođu. Pa mi je došlo...
Danas u ponoć počinje prodaja jednog od najočekivanijih proširenja za neku igru. Oni koji su se družili s ostalim smrtnicima čuli su vrlo vjerojatno za "World of Warcraft" (WoW). Koji se može nazvati svakako, samo ne igricom. Igra, razbibriga, uzrok raspada veza i brakova, uzrok izostajanja s posla i davanja i dobivanja otkaza, laka ili teška ovisnost, čak i uzrok (posredni) smrti... Sve to ulazi u igru za opis WoW-a, obzirom da ta igra ima bazu od oko 7.500.000 pretplatnika po cijelom svijetu. Malo ili puno? Najbliža konkurencija ima oko 3.000.000 kupaca - ali nema pretplatu! Govori li to o kvaliteti WoW-a ili ne, nemam pojma. Ja sam pretplatnik.
Pa sam kao pretplatnik predbilježio prvo proširenje za WoW pod nazivom "The Burning Crusade". Pa su me iz dućana gdje sam se predbilježio nazvali i upitali želim li ja to uistinu još uvijek kupiti. I želim li doći danas u ponoć po svoj primjerak...
Odgovori su bili, redom, "Da" i "Ne".
Ipak, iako se igram, nisam lud da u ponoć stojim pred nekim dućanom i čekam da izađem van s igrom pod rukom sat ili dva kasnije... Naročito kad se ima u vidu da se radi posla budim u 06:00...
No, pokušao sam (a možda i uspio) zamijeniti rezervaciju za "običnu" inačicu zamijeniti rezervacijom za "Sakupljačku inačicu". Što znači da ću pljunuti više love...
Ludo? Možda. U pitanju je svjetski fenomen svoje vrste, koji je i mene dobrano zakačio. No još uvijek ću se radije družiti sa živim ljudima uz klopu i pijaču, kartanje, kino, koncert ili što drugo nego provodeći vrijeme pred monitorom i družeči se sa poznanicima iz cijele Europe. O kojima nemam pojma niti kako izgledaju, a kamoli neke ostale detalje. Doduše, nekima poznajem glas, ali...
Eto. Dosta mi je više tipkanja... treba nešto i raditi...
Post je objavljen 15.01.2007. u 13:25 sati.