Marketing
Vremeplovom...od 1981...do...2006 godine...
Od 1981 godine ja mijenjam aute k'o Ciganin konje…
Učio se i polagao na fići…
Usporedno s tim, jedan kućni prijatelj mojih roditelja
dozvoljava mi da s njegovim autom napravim koji đir
po naselju. Bio je to audi 60…
Potom u kompi sa starim kupujem i svoj prvi automobil.
Škodu 110R coupe
To je bio automobil, za kojim danas ne bi mnogi bacili pogled,
ali imao je on tada u to vrijeme, mnoga tehnološka
poboljšanja, i stvari koja mnogi nisu još godinama imali.
Na primjer, kožna sjedala, mjenjač od drveta, signalne i
upozoravajuće lampice sve na jednom mjestu, na upravljačkoj
ploči, potom radio sa kasetofonom, pojaseve za putnike na stražnjoj
klupi, dodatna stop-svjetla na stražnjoj polici, itd…
Potom kad je već i mlađi brat postao vozač, prodajemo škodu
i kupujemo asconu B.
Taj auto smo kupili u Njemačkoj, jer smo imali oslobođenje
carine , Mama je bila invalid (moždani udar joj je nepovratno
oduzeo cijelu stranu tijela i govor).
A ja sebi kupujem zvijer od auta, s tri cilindra, ali svaki posebno…
Kupujem Dijanu…
Nisam je dugo vozio, ali mi se dopala Francuska udobnost, i
mekani amortizeri, pa kupujem prvi veliki auto.
Bio je to Citroen GS break( karavan)
E taj je auto bio rupa bez dna. Vječito na servisu, vječito kod
mehaničara, kod električara, lakirera…
Uglavnom prisjela mi Francuska udobnost…i GS…
Prodajem ja njega sa deficitom od još jednog auta
(koliko sam se na plaćao majstorima), i kupujem prvi moderniji
automobil. Kupujem Ladu Samaru. Bila je to 1987 godina.
S njom sam obišao cijelu Hrvatsku, i sva moja ratišta
na Banovini. Kuća mi je postajala sve tjesnija kako su djeca
rasla, pa sam bio prisiljen malo proširiti kuću, te prodati Ladu.
Jedan period sam bio bez auta, ali potom naletjeh na super
priliku, i kupim Opel Rekord 1800. Bijeli.
Istina da me Brat zezao, i svaki put kad me vidio pozdravljao,
Eke Buraz…(Romski)…em velika em bijela limuzina.
Nakon 6 mjeseci, naletio mi kupac koji se zaljubio u taj auto,
i ja kod cjenjkanja vjerujte mi bez veze lupim dvostruku cijenu,
jer ga nisam mislio prodavati, i čovjek pristane.
Zatim kupujem Opel Asconu C. I na njoj izgubim sve što sam
zaradio prije.
Ljudi vjerovali ili ne ali dvije mašine sam promijenio,
i jednu generalku sam napravio, a nisam napravio ni dvije
tisuće kilometara. Užas…
Ljut, sa olupinom ispred kuće, pješačim okolo, i razmišljam
što učiniti…
Pa valjda Bog zna svoje namjere, i usliša moje molitve…
Odjednom dobih dionice, prodajem ih, napravim neke
zahvate na kući, i kupim opet Ladu Samaru…
Čak i iste boje kao i prvu…
Nju sam vozio do prije dvije godine, kad sam kupio
novi auto. Dacia Logan 1,4MPI
Sin je još godinu dana vozio Ladu, a onda smo je nakon
što je istekla registracija odvezli Tastu u Slavoniju.
On je još uvijek vozi bez problema…neregistriranu…
Ne znam zašto sam sve ovo napisao, ali mi je bilo
simpatično vidjeti svoj automobil i sjesti u njega nakon
godine dana. I voziti ga , i to toliko čudno, kao da nikad nije
bio moj. Dobra je ona stara izreka s magarca na konja lako,
s konja na magarca nikako…
Eto za danas toliko. Vremeplov vračam u sadašnjost…
Dragi moji …BISTRO vam bilo…
Post je objavljen 15.01.2007. u 13:42 sati.