Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/novogradiscanin

Marketing

Pogled s Dolca

Image Hosted by ImageShack.us
Subota popodne. Na Dolcu mladić razvlači vatrogasne cijevi i priprema šmrk, kako bi opravo prostor na kojem su inače klupe, voće , povrće, kumice i gradska gospoda. Siromašna starija žena sakuplja sitne otpatke grožđa, luka i ostalog što nađe. Stavlja to onako krišom u vrećicu koja se nalazi u pletenom cekeru. Okrenuo sam na drugu stranu fotoaparat, ne želeći ju još portretiranjem još više osramotiti u njenoj bijedi. Kroz objektiv mi se ukazala metalna kumica i komadić Jelačić placa. „Tu sam nekad čekao prijatelje, a sada nitko neće doć'…“-sjetih se stiha stare pjesme „Prljavaca“ i nastavismo se kotrljati gradom kao lavina. U izlogu hotela „Dobrovnik“ poznata faca s TV ekrana, deklarirani homoseksualac (to je njegova stvar) razgovara s društvom za stolom, a ja pomislih kako je možda pretjerao sa samo-reklamom, a možda je to dio nekakve njegove igre nuđenja ili traženja. U Bogovićevoj pozeri i pozerice i prodavač nakita koji se žali čovjeku s bradom da danas cijeli dan nije ništa prodao, i da mu ne može vratiti nekakav dug. Pogled na cijene obuće podsjeća me na naš socijalni status, a poznate face glumaca, političara i ostalih da smo ma mjestu gdje se dolazi vidjeti i biti viđen. Pomislih kako sam možda cool sa crnom bejzbolskom kapom (da imam i palicu pojačao bih dojam i bio zamjetniji). Novogradiščani uvijek i svugdje. Kroz prozor tramvaja ugledah uglednog novogradiškog odvjetnika u ležernom obiteljskom ugođaju. Pomislih kako ga dugo nisam vidio bez kravate. Vulgarni maloljetnici u tramvaju psuju kao kočijaši. Dvije klinke i tri balavca galame, čačkaju po mobitelima, a od njihovih glasnih seksualnih aluzija neugodno mi je pred mojim djetetom i starijm gospođama. Odvratno, no tipično urbano i gradski. Nažalost izlazimo na istoj stanici u Črnomercu i trpimo ih sve do Malešnice. To je bila najružnija scena lijepog vikenda u Zagrebu. Dopodne smo bili na Prisavlju, a još moramo u Špansko, pa natrag za Novu Gradišku. Nude nas da prenoćimo, no nama se ne ostaje. Trebalo nam je oko sat vremena ugodne, ali malo brže i sigurne vožnje, kako bi nam „Dobro veče!“- rekao mladić s naplatnih kućica u Novoj Gradiški.

Post je objavljen 15.01.2007. u 11:39 sati.