Marketing
Mala lezi.....
Na današnji dan prije 15 godina dogodilo se to što se dogodilo..svi nešto pišu o tome...super je bilo
.... rat se tek zahuktavao...vijesti o poginulim i ranjenim sugrađanima stizale jedna drugu... do Zagreba se preko Mađarske išlo.... uzbune, zamračenja....ali ipak, tako je bilo lijepo gledati taj hateveov dnevnik...gledati kartu Europe i svijeta... i obojane one države koje su nas priznale...Bar nešto lijepo u tim danima prepunim loših vijesti
.
Bili smo svi četvero kod kuće ( mama, tata, brat i ja). Gledali dnevnik....kad je počelo...
Zaglušujuća pucnjava. Iz svakojakog oružja.... Dugo, blizu, svud oko nas.
Mama je zavrištala : "GASI SVE!.... LEZITE NA POD!.....PROBILI SU OBRANU!...DOLAZE!" I za primjer prva zalegla na pod u sobi
. Ne mogu se suzdržati ni dan-danas
. Toliko smo se počeli smijati (brat i ja, a poslije i tata). Naravno da je nismo poslušali.. bila je presmiješna onako izvaljena na tepihu....jedva smo je nagovorili da se ustane. "Mama, pa to naši pucaju..slave, priznati smo." Da ne napišem: IMAMO HRVATSKU . Eh, onda se razljutila i ustala. " Mulci jedni....jedan metak – jedna marka, a oni slave!!! Ah, možda komšije ne znaju za legendu o picokima.....Ajde, nosi ovima što patroliraju po ulici nešt' za popit'..."
I tog se uvijek sjetim na današnji dan...a i slavonskog bećarca:
ja ću na te, ne boj se granate
kamo s ovim? politika? osobno? obitelj? humor?... nikamo, po običaju 
Post je objavljen 15.01.2007. u 10:20 sati.