Blogovi imaju kratku, ali dobro dokumentiranu povijest, a ono što se često spominje u svezi s njima (kao i s 2.0 Webom općenito), jest sljedeće: vremena je malo, informacija preobilje, dajte mi (ili dajte da si dam) antologiju stvari koje me zanimaju, i to pročitam, prije odlaska na posao, s posla, u trenucima opuštanja ili dok zabušavam za računalom. Dostupni, besplatni i user-friendly alati za kreiranje vlastite stranice (koju, po nekom općem konsenzusu, ako se dovoljno često ažurira, ima mogućnost ostavljanja komentara i prezentirana je u obrnutoj kronološkoj formi, možemo nazvati blogom) omogućuju svakom da izrazi svoje mišljenje, a isti te, jednom kad kreneš, opsesivno-kompulsivno tjeraju da nastaviš dalje. Tako sam i ja osjetila opsesivno-kompulsivnu potrebu reagirati na vijest s naslovnice da dvoje, uvjetno rečeno, mainstream novinara, počinju pisati blog na ovoj domeni.
Čak i da vijest nije izašla na portalskoj naslovnici Blog.hr-a, zabludjeli je ne bi trebali dugo tražiti - i Krešo i Anita skočili su već prvim postom na sam vrh Cool liste. E, sad, postoje različite teorije kako se dolazi na Cool i Almost cool listu Blog.hr-a, a postoji i još jedan konsenzus u blogosferi da je, uz dizajn i dosljednost, sadržaj općenito najvažnija karakteristika bloga. Neki teoretičari spominju doduše i personality autora, a ja bih dodala i kontroverznost: Znam, Krešo i Anita ne povlače se po tabloidima, ne otvaraju vrata svoga doma ženskim časopisima niti časopisima za uređenje interijera, i o njihovom se privatnom životu malo zna. On je svojevrsna kasnoterminska prihvatljiva alternativa s najmainstream medija za nevjerojatnih 66 kn mjesečno, a ona je, sa svojim simpatičnim naglaskom, britka žena direkt iz naroda koja je piramidalno i u sridu pobrala simpatije šire publike. Bljedilo i čisti prosjek, u usporedbi s tekućim aferama lomova privatnog i političkog (javnog) koje se vrte oko satova i striptizeta, ali sjajno ako se želi privući pozornost na napisano umjest na pisca/spisateljicu, te istaknuti činjenica da nije važno što baš oni blogaju, koliko to što blogaju.
Njihova kontroverza jest u skoku koji su napravili iz tradicionalnog novinarstva u, opet uvjetno budi rečeno, alternativni medij. A što to znači za alternativni medij, u ovom slučaju blog? Možemo li mi, a s nama i Blog.hr, klicati od sreće što se to dogodilo? Ovisi koji su nam ciljevi (a oni su različiti). Naime, ako blog postane veći autoritet od mainstreama (što priželjkuje i o čemu opetovano piše
Borja, kako bi se neke stvari pokrenule), onda je blog mainstream! Jer mainstream znači većinu, širinu, autoritet pod krinkom općeprihvaćenosti, popularno, ono čemu se daje naslovnica uglednih dnevnih novina i udarni termin na državnoj televiziji. Točno je da se glas mainstreama nadaleko i naširoko čuje, ali onda zbogom, subverzivni potencijalu! Bilo kako bilo, ulazak profesionalnih novinara u svijet profesionalaca na svim drugim poljima (a katkad i novinarskom) nešto je što treba zabilježiti na lenti vremena i razvoja hrvatske blogosfere. Hoće li se ovi kolumnisti prijeći na tamnu blogersku stranu, ili će od cijelog jednog blog portala, servisa, kako god, napraviti filter-blog u originalnom smislu riječi, iliti arhivu linkova na Jedne Dnevne Novine – vidjet ćemo. U međuvremenu, još jedan zanimljiv osvrt na prinove u blogosferi pročitajte kod T-Zombixa.
Post je objavljen 15.01.2007. u 07:26 sati.