Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/vertigoblack

Marketing

...you can't put your arms around memory...

It doesn't pay to try,
All the smart boys know why,
It doesn't mean, I didn't try,
I just never know, why.
It's isn't 'cause I'm all alone
Oh, baby, you're not home.
And when I'm home
Big deal, I'm still alone.
It's so restless, I am,
Beat my head against a pole
Try to knock some sense, down 'side my bones.
And even though it don't show,
Those guys are so old.
Can't put your arms around a memory,
Can't put your arms around a memory,
Can't put your arms around a memory.
Don't try
Don't try
You're just a basket case.
And you got no name.
Could you live with me ?
Go on and say.
And even though it don't show
Those guys are so old.
Can't put your arms around a memory,
Can't put your arms around a memory.
Can't put your arms around a memory.
Don't try
Don't try
"Johnny you're me
Yeah, you're memory
I wanna put my arms around your memory
I can't try.. I can't try, don't try."


dobila sam neku štafetu... uglavnom već neko vrijeme kola po blogovima pa znam za to otprije.. ajd da prvo to rješim pa idem dalje...
trebam reći nešto što sigurno ne znate o meni .. hm teško, ali probati ću...

1. naučila sam čitati sama, sa 4 godine.. kako? gledala sam televiziju i naučila čitati, jasno se sjećam da sam mješala g i f...možda nećete vjerovati, mislim i meni je danas teško za povjerovati ali djeca nauče drugi jezik gledajući tv pa zašto ja ne bi naučila čitati...eh, djeca su sposobna upijati puno više količina podataka nego ja sad...

2. jedan jedini put u životu sam dobila batine.. i to od tate... više neznam u čemu je bio problem, kaj sam napravila, al vjerojatno sam zaslužila to što sam dobila, jer je moj tata najsmirenija osoba na svijetu...
više me boljela činjenica da me on udario nego udarac...al imala sam brazde prst debele.. brutalno možda? ispravno možda?

3. prvi razred srednje mi je bilo najgore razdoblje u životu.. osjećala sam se kao da me je netko izjurio na zimu.. iz poznate, drage sredine upala sam među ljude koje nisam poznavala, koje nisam željela poznavati.. uopće nisam imala osjećaj da ulazim u avanturu.. prije na giljotinu.. i da, kako to obično biva kad si najslabiji onda te još neko sjebe....oprostite na izrazu... ionako slabo samopouzdanje do kraja mi je srušilo par osoba.. ah.. al uspjela sam izaći jača i s većom vjerom u sebe.. al ne bih htjela to proživjeti ponovno...

4. rezala sam si ruke zbog jedne osobe.. ne žile, ruke.. dan danas imam ožiljak, jedva vidljiv svima osim meni.. ah, budala.. al i to je trebalo proći...

5. prva osoba koja je utjecala na mene a da se ja sjećam bila je moja prabaka magda.... znam da sam nakon njezinih priča uvijek ostala totalno začuđena.. da ih se danas sjećam uvjerena sam da bih morala prilično razmišljati o njima... i fali mi ta mala bakica i njena kućica...makar se više ne sjećam ni bake ni kuće, ni mirisa, ničega...

to bi bilo to. nemam volje više kopati po svojim sjećanjima... a i ne želim da se znaju neke stvari o meni.. niš strašno, jednostavno su moje...

samo da velim, rješila sam situaciju s frendicama...sve je 5...

volim živjeti, bar danas da.. serem, stalno to volim...

i sutra je škola, i ne ćekam jedva... s kim sam se željela vidjeti, jesam..s kim sam se željela čuti, jesam... za ostale, pardon na izrazu, boli me briga...

i tak.. provodim dane spavajući, noći bdujući.. totalno mi je izokrenut bioritam...

i to bi bilo to.. ne da mi se više.. nisam raspoložena večeras za ništa...
pozdrav..

............................ne znam dal razumiješ, ali volim te........................


Post je objavljen 15.01.2007. u 00:34 sati.