Nije me bilo sad neko vrijeme..
Moram si jos malo posloziti neke stvari u svojoj glavi da bi mogao nastaviti hrabrim koracima naprijed,i moram polako poraditi na svojim novogodisnjim odlukama jer ako ovako nastavim nista od njihovih realizacija ove godine hehe. Salim se, poceo sam realizirati vec neke i vec sam zadovoljniji! Stovise, opcenito sam relativno sretan pocetkom ove godine..(mozda mi je to cudno, posto vec dugo nisam imao neki taj osjecaj srece...samo da ne potraje predugo,jer mogao bih se i naviknuti:))..iako ono zadovoljstvo samim sobom i opcenito iz prethodnog posta i dalje nedostaje..al koga briga!
Razmisljam, jako razmisljam o tome da nekome (meni jako jako dragoj osobi koju poznajem vec jako dugo vrijeme priznam da me privlace decki)..iako neznam od kuda da pocnem,kako uopce da zapocnem taj razgovor,kako da se postavim i kako da ne propadnem od srama istoga trena kada to izgovorim.
Cudno mi je to..kako vise nezelim i jednostavno vise nemogu "lagati" ljudima koji su mi dragi, cudno mi je to kako uopce zelim reci nekome (ne svakome naravno,jer nije mi zelja se outirati skroz i to znam da nikada necu ni zeljeti) ,cudan sam sam sebi jer kao da neke stvari mogu sagledati iz nekih drugacijih "kuteva".
Sjecam se sebe jos kao tinejšera,kako sam bio uplasen,koliko sam bjezao od samoga sebe,sjecam se svog prvog nalazenja preko chata (iako sam se nasao svega par puta do sada),sjecam se kako sam se gadio samome sebi,sjecam se kako nisam mogao izgovoriti tu rijec gay,peder,homoseksualnost..a kamoli neku recenicu tipa :"Opa, onaj lik je bas dobar!" I dan danas se ponekad znam uhvatiti u takvim nezgodnim situacijama..ali cini mi se da polako ali sigurno ipak koracam prema cilju..cini mi se da napokon sazrijevam..