Osjećam se kao da sam dušu vragu prodala. A nisam. I neću. Htjela sam se samo jako praviti pametna i otvorila drugi blog. Htjela biti nešto što nisam. Zaogrnula sam se velikim riječima i debelom anonimnošću. Igrala sam se da sam Charles Baudelaire. Pih! A svako tolko iz tekstova je provirivala Gertruda i pokušavala raspaliti po svom. A ja sam je tjerala, odgurivala. Rukama i nogama. Moja prevrtljiva blizanačka priroda doživjela je svoj vrhunac. Borba doktora Jekylla i gospodina Hidea trajala je šest mjeseci. Drž, ne daj. Bjež, ostani. Hoću, neću. Pa sad bi, pa sad ne bi. Ali Gertruda... Očiju punih suza objavljujem da je Gertruda pobijedila. A Gertruda je onaj bolji dio mene, moje pravo lice. Pisati na ovom mjestu je kao vratiti se kući nakon dugog puta. Puno dragih ljudi koje sam čitala više nema na blogu. Nestrpljivo čekam s velikom nadom i njihov povratak. Ja sam doma. I baš se nekako dobro osjećam.
Post je objavljen 14.01.2007. u 23:24 sati.