Marketing
Festina lente!
Zadatak zvuči relativno lako: treba upakirati knjige. Knjige treba upakirati da bi ih se preselilo. Sve to treba napraviti do određenog datuma, postoji rok. Strahovito je kada se sva ta tri zahtjeva nađu istovremeno u ženskom umu. Jeste li ikada pokušali napraviti tako s nekom ženskom? Ili ste - na daj Bože! - žena koja se suočila s takvim životnim izazovom?
Zadatak nije nimalo lak. Naime, knjiga je mnoštvo, ima ih čitava gomila, kroz život se nakupilo knjiga dovoljno za omanju javnu biblioteku. Ima ih u pičku materinu!
Postoji način kako se pakiraju knjige. Prethodno treba nabaviti što više što jačih kartonskih kutija, najbolje besplatnu ambalažu koju bacaju u najbližem dućanu. Žena donosi kutije raznih boja i raznih oblika, muškarac one koje će izdržati kad se opterete teškim papirom. (To je obavljeno.) Zatim se kutije ispunjavaju knjigama tako da se nijedna ne gužva, da se popune sve praznine, da se može zatvoriti poklopac i sve čvrsto omotati debelom ljepljivom trakom. Prethodno se svaka knjiga opraši, da se prašina ne nosi u novi stan. Napokon se na kutiju napiše debelim crnim flomasterom koje su knjige unutra. Tako pripremljen paket pogodan je za rukovanje, neće se raspasti koliko god puta se prekrcavao, a na njega se može položiti još koliko god hoćeš sličnih paketa, a da se nijedna knjiga u njima ne ošteti.
No tri dana prije isteka roka u ženskom umu bljesne misao da je HITNO! Bljeska joj u glavi kao neonska reklama HITNO! HITNO! HITNO! PANIKA! Muškarac koji već tjednima priprema knjige za seljenje poznati je petljavac i puž, šeprtlja i ništkoristi. Zato žena preuzima stvar u svoje ruke! Uletava s indijanskim bornim krikom i prijateljicom kao podrškom, odgurava nekorisnog muškarca u ugao, te se njih dvije bacaju na posao.
Ženski rad se razlikuje od muškog po proceduri i po suštini. Kao prvo, one ne spremaju knjige jednu po jednu, nego grabe čitave naramke i bacaju ih u kutije kao slamu. Prva očigledna posljedica jest da se tako natrpane kutije ne mogu zatvoriti, a kamoli omotati ljepljivom trakom, a - uostalom - za to niti nemaju vremena. Neke od kutija su toliko velike da teret knjiga ne dozvoljava da se podignu jer bi se odmah raspale, već ih - kako koju napune - odguravaju po parketu. Na svaku napišu KNJIGE. Tako se uskoro u već ispražnjenoj susjednoj prostoriji nalazi stotinu i pedesetak natrpanih, a zjapeće otvorenih kutija iz kojih knjige samo cure i ispadaju sve strane na kojima piše KNJIGE. Pri tome s visoka prezrivo gledaju muškaraca pokazujući kako se radi BRZO.
I gle! - čas posla, tri-četiri sata i sve je gotovo, što bi on radio još dva dana. Nije važno što će već sljedeća faza posla, da se kutije snesu dva kata niže do kamiona, biti nemoguće izvesti. Knjige će se rasipati stepeništem, svako malo će netko proći s velikom crnom plastičnom vrećom i sve rasuto pokupiti, a zatim vreću baciti na već utovarene kutije. Poneku vreću će zabunom odložiti uz kontejner za smeće… Nije važno. Važno je da su one svoj posao ekspeditivno obavile.
Zatim, kako se kutije više ne mogu slagati jedna na drugu, preostaju samo dva rješenja. Prvo je da se sve nabaca i ugura, a zatim kada se stigne na odredište sve bude ispremiješano i rastrgano, te se knjige vade pojedinačno, a one oštećene (cca 45% po metodi slučajnog ishoda) odmah bacaju. Druga je varijanta da se umjesto jednog kombija za seljenje koriste tri kamiona.
Suština ženskog pristupa je da su sve naredne faze posla otežane, ako ne i onemogućene, a učinjeno je jednako štete koliko i koristi, ako ne i više. Ali preostaje dovoljno vremena da se ode u kadu, opere i uredi, dok sedamnaest znojnih muškarčina, umjesto tri koliko bi ih inače bilo potrebno da se sve završi, pokušavaju dovesti u red ono što su zatekli.
Stari Latini su govorili "Festina lente!" - "Žuri se polako." Prije posla, naročito ako se žuri, treba stati i razmisliti, a zatim utrošiti upravo onoliko vremena koliko je potrebno, ni više, ali ni manje. Svijet je prepun jako užurbanih ljudi koji nigdje ne stižu, vrlo radišnih koji ništa ne naprave. Istina, nisu svi od tih ženskog roda, dapače! Od tolikih užurbanih za malo što nam je ostalo vremena!
Post je objavljen 15.01.2007. u 00:54 sati.