Imam problema sa spavanjem. Nesanica, recimo. Zbog škole se dižem u petnaest do sedam svaki radni dan, ali najčešće nemogu zaspati prije jedan, dva. Zadnjih par dana mi se spavanje posebno sjebalo, svake noći sam budna otprilike do četri, pola pet. I tako, u potpunoj nemogućnosti da zaspim, kratim vrijeme raznim aktivnostima, od kojih se većina definitivno ne može ubrojiti u korisno utrošeno vrijeme. Nakon što se svi pokupe s msna (tu i tamo se zadrže neki ekstremisti, ali to skoro nikad nije dulje od dva-tri ujutro), kreće moj famozan noćni život. Čitam, ali nakon nekog vremena postaje preteško koncentrirati se na slova; pišem priče, kvazi-poeziju, ali u tim satima imam dojam da je sve što pokušam izraziti nekako isprazno i bez smisla; gledam filmove koje sam gledala već milijun puta, ali i to postane prezahtjevno nakon nekon vremena. Najčešće se sve svede na pušenje jeftinih cigareta na prozoru moje poprilično male sobe ili ležanje u krevetu i duboko razmišljanje o potpuno nebitnim stvarim (jer da počnem razmišljati o bitnim stvarima, odnosno problemima, tek onda ne bi mogla zaspati). U jednoj od mojih nedavnih noćnih epizoda, došla sam do jednog zaključka, odnosno ideje, odnosno odluke. Kad već trošim tolike sate noću, doslovno ne radeći ništa, isto tako bi mogla otvoriti blog i njemu posvetiti nešto tog neiskorištenog vremena.
Jednu sam stvar odmah zaključila. Nitko, ali baš nitko koga poznajem, neće znati za ovaj blog. Kad već ovo radim, želim to raditi zbog sebe i bit iskrena. A to nemogu biti ako će ovo čitati ljudi koje poznajem. Nemam ni neku potrebu ostavljati komentare tipa "dođi na moj blogač, pusa" po tuđim blogovima. Vjerojatno će kad-tad netko naletiti na ovo mjesto i podijeliti samnom svoj komentar na neku moju misao.
Vjerojatno bi trebala nešto reći o sebi, i tako to. Nemam neku želju za tim, al ajde. Prvo, rođena sam i živim u Zagrebu, i unatoč uvijek prisutnom sivilu, jako volim ovaj grad. Slušam rock, pretežno, uz primjese punka i metala. Doorsi, Pixiesi, Led Zep, novi val, Hendrix, Pearl Jam, Alice In Chains, Soundgarden, Rolling Stones, Black Sabbath itd., a od punka Ramonesi, Pistolsi, The Clash i punk s ovih područja, npr. Six pack, PUP, Trula Koalicija itd. Jako volim filmove, u tolikoj mjeri da to ponekad graniči s opsesijom, tako mi bar kažu. Kad završim srednju, planiram se preseliti u Prag i tamo upisati režiju na filmskoj akademiji. Najdraži redatelji su mi definitivno Stanley Kubrick i David Lynch, a o najdražim filmovima drugom prilikom. Ne bih rekla da imam običnu obiteljsku situaciju, ali to zaslužuje post za sebe. Toliko o mojim interesima i životnoj situaciji. A kakva sam kao osoba, to procijenite sami. Ustvari, bolje nemojte.
Laku noć, i sretno.
Post je objavljen 14.01.2007. u 23:54 sati.