Marketing
I tako bih ja trebala paziti što želim ... Ali . . .
Imam problem. Nikad ga prije nisam smatrala nečim ozbiljnijim. Ali, to me proganja. Bude tu... Onda ode... Ali se vrati. Svako malo ušeta u moj život i ostavi me zbunjenu. Najteže je kad se nađem blizu rješenja. Znam da ne smijem uzeti što želim, ali to me muči. Pogotovo kad čujem onu pjesmu. A, ta pjesma je jedna od meni najdražih. Mogla bih imati sve što želim, ali zbog određenih razloga ne smijem uzeti svoje želje.
Pazi što želiš!
Da, istina je. Nekada davno sam vjerovala da mi to ljudi govore zato da ne bih željela stvari koje mi oni ne mogu dati ili koje je teško ostvariti... Ali, vremena se mijenjaju, ljudi postaju zreliji. Shvatila sam već prije da se ne radi samo o izreci koja nas poučava kako da što prije stignemo do utrnuća svih želja (Nirvane) nego o nečem većem. O istini.
Pazi što želiš!
Često mi ta misao odjekuje u glavi kad se nađem u unakrsnoj vatri svojih moždanih stanica. Pričajući o svemu sama sa sobom... Bojim se. Nisam nikad prije osjetila tako nešto. Nekad davno, dok sam bila mala i zaluđena svime što je bilo novo, željela sam ovakvu situaciju. Sad vidim da nisam to smjela napraviti. Ali, što je tu je. I ne mogu promijeniti ništa.
Pazi što želiš!
Znam da bih mogla izgubiti stvari koje su mi puno važnije od obične sitnice kao što je moj problem. Ali, taj problem nikako da ode. Vraća se kad sam najopuštenija, kad ga najmanje očekujem. Kao da me ne želi pustiti da odem u sedmo nebo. Zbog bilo čega. Bilo to zbog taekwon-doa koji mi život znači, zbog prijateljstava, zbog ljubavi ili uspjeha ... Kad sam blizu potpune sreće sama sebi zakompliciram život. Ili mi ga Netko gore zakomplicira tako da mi pošalje taj problem natrag. Kad se samo sjetim koliko puta sam mogla riješiti taj svoj problem, a nisam jer me moja ljudskost sprječava.
Pazi što želiš!
Jučer zbog toga nisam spavala više od tri sata. Shvatila sam neke nepredvidive stvari. Došla sam do zapanjujućih zaključaka. Kad sada bolje razmislim to nije nimalo čudno, to sam mogla shvatiti samo da sam malo više razmislila racionalno o tome. Taj moj problem nije onakav kakvim sam ga smatrala. Ja upravljam njime. Problem sam ja. Tojest moja neobjašnjiva želja. Borim se protiv sebe. Ne mogu upravljati dijelom sebe koji se zove mozak. Ili srce. Kako god. Znam da to nije ništa. A, mogla sam sve riješiti samo da sam htjela. Ali, opet, to bi za sobom povuklo mnogo gore stvari. Ne znam više ni sama. Vjerojatno će se sve razriješiti. Jednog dana. Sve se kockice poslože. Kad tad. Nije me više briga. Samo želim spavati.
PEACE .
Post je objavljen 14.01.2007. u 21:59 sati.