Kao nastavak današnjeg teksta iz Jutarnjeg lista o kadrovskom rasulu u MORH-u, prenosim u cijelosti tekst s bloga 012station.blog.hr o katsastrofalnom stanju u HRZ-u. Za one koji ne znaju, 012station blog piše prerano umirovljeni vojni pilot mr. sc. Tino Jelavić. Da ne pišem sad tko je on, jer bi to potrajalo, ako upišite u Google Tino Jelavić i dobit ćete hrpu linkova na njegove tekstove, knjige, članke, a možete pogledat i www.yuairwar.com.
Kraj prošle godine je pored izjave predsjednika Mesića "da Hrvatska vjerojatno neće imati novaca za nove lovačke avione" dane 12. prosinca na proslavi 15-obljetnice HRZ, obilježio još jedan ne slavni rekord. Napustila su ga još četiri "mlada" pilota. Trojica su prešla u Croatiu Airlines, a jedan ide u Geofoto zavod. Redovito nam odlaze najbolji, pa ne čudi što je jedan od njih bio zamjenik zapovjednika eskadrile, a jedan zapovjednik voda. Tijekom zadnjeg nastupa na HRT-u, zapovjednik HRZ-a general Koprivnjak naveo je kako su se od 205 u RH školovanih pilota, do studenog 2006. skinuo "samo" 21. Pritom nadodaje kako je gubitak od 10% tijekom deset godina ne znatan. To se blago rečeno zove laž. Nijedan pilot nije izašao 1996, jednostavno jer je prva generacija kadeta-pilota HRZ promovirana u poručnike tek 28. svibnja 1997.
Prvi novoškolovani piloti HRZ su počeli napuštati tek od 2001. Znači s najnovijim izlascima u posljednih mjesec dana, broj se popeo na 25. To u pet godina daje mirnodopski gubitak od čak 12%. Da se takvo što dogodilo tijekom rata netko bi visio. Ovako nikom ništa. Osim toga što su njihovo školovanje plaćali hrvatski poreski obveznici, još strašnije zvuči sljedeća činjenica. Tijekom pet godina Domovinskog rata u borbenim akcijama pogiba "samo" pet pilota HRZ (i na obuci još pet). Istodobno zbog preranih umirovljenja, HRZ ubrzano napuštaju i "stari" piloti pristigli iz JNA, pa je realna situacija puno gora od prikazane.
Jadan socijalni status hrvatskih vojnih pilota najbolje ilustrira nedavna pogiblja jednog od njih. Naime 30-godišnji pilot smrtno je stradao vozeći svoj Atos, kada je na njega naletio pijani vozač Mercedesa iz suprotne trake. Da je nesretnik kojim slučajem imao primanja dostojna svom pozivu ili bar ona u rangu zagrebačkih tramvajaca, sigurno se ne bi vozio u tom "mrtvačkom kovčegu". On je bio nesretna dvostruka 13-ica tj. dvadesetšesti izgubljeni pilot.
Sve to se odražava na interes mladih za taj poziv. Ove godine u 15. naraštaj studija za vojne pilota pri FPZ-u, od četvorice koja su zadovoljila psiho-fizičke kriterije i položili prijemni, na studij Aeronautike VII/1 upisala su se samo trojica kadeta-pilota. Ako završi jedan bit će super.
Post je objavljen 15.01.2007. u 09:00 sati.