Tonovi odzvanjaju u glavi.
Slusam ali ne cujem.
Zasto?
Jednom sam gledala svijet ocima djeteta.
Zelim to opet.
Zivot u bajci uopce nije los.
''And they lived happily ever after...''
Tuzna?
Zapravo i ne.
Ne onako kao sto bijah.
Nesto se mijenja.
Mozda u meni, mozda u drugima.
*A mozda i oboje?!?!*
Nadam se da cemo se opet naci na istom nebu.
U istom odsjaju zvijezda u jezeru.
U istoj setnji obalama svijesti.
U istoj glazbi koja miluje osjetila.
Jednom sam uhvatila komad neba.
Komad zvjezdanog ljetnog neba koji mi je znacio puno.
Tek kad sam ga morala vratiti shvatila sam da je puno bilo sve.
Fali mi.
I zelim ga opet uhvatiti.
Zelim mu sapnuti da mi cini zivot narancasto ljubicastim.
I da ga zato volim.
Dvije zvijezde koje sjaje najjace.
Ispunile su moje srce.
I nestale.
Sad sjaje nekom drugom.
A u mome srcu povremeno bude neke tonove.
Tonove koje osjecam, ali ne cujem.
Post je objavljen 13.01.2007. u 23:49 sati.