Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/okosjenkiiregocu

Marketing

dosada. što je to?

Potaknuta Mentininim pitanjem o dosadi života u malom mjestu, došlo mi:
Iskreno, nikad nisam doživjela dosadu, tako da nisam baš zahvalni "odgovarač" na pitanje o monotoniji otočnih zima. No, isto tako znam kako jako puno mojih vršnjaka, a što je najgore, i onih ljudi koji su puuuuuuno mlađi od mene, tu umiru upravo od dosade (po njihovoj definiciji).
Mislim kako je dosada osobni problem kojeg će teško riješiti napućenost velegrada. Dan, deset dana ili mjesec, zabava će biti zajamčena, no, pitanje je što onda. Teško onome koji se oslanja na druge kako bi mu ispunili vrijeme.
Nisam "samotnjakuša", čak što više, češće osjećam nedostatak dalekih prijatelja (Danijela, eto, i tu se možeš prepoznati) jer jedna od većih mana života u malom mjestu je upravo to: ograničenost u izboru ljudi s kojima će razgovor i vrijeme biti nešto više od puke površnosti, ali to je nešto što nema veze sa dosadom. Željela bih kad bih si mogla češće priuštiti barem vikende npr. u splitu ili sl., ali ni to nema veze sa dosadom. Ima veze sa povremenom promjenom i iskustvima na kojima sigurno zakida život u malom mjestu.
Kad bih dobila veeeeliku lovu, mislim kako bih si stan, ili još bolje, kućicu s vrtom kupila upravo tu. Budući zamišljam veeeeliku lovu, znači kako bi bio riješen i materijalni problem ostvarivanja kratkih ili dužih putovanja.
Kao majka, ne dvojim. Znam kako su djeca u malim otočnim mjestima zakinuta za kojekakve aktivnosti koje šakom i kapom pruža grad. I bude mi žao što lokalni "dušebrižnici" ne poduzimaju ama baš ništa, ne samo za moje, već i za vlastitu djecu, ukoliko to nije nešto što će usputno popuniti i prazninice vlastitih im džepova. Ali blagodat bezbrižnosti odrastanja uz prirodu je teško nadoknadiva. Radim uporno na tome kako bih kod N. još više razvila ljubav i zanimanje prema moru, kamenu, šumi...
Mogućnost korištenja izvanredno bogate knjižnice (a i da nije baš takva!) je još jedna prepreka za poimanje dosade.
Ne mogu ne spomenuti svemožni internet koji mi barem virtualno približi one daleke, zatim poseban gušt čitanja blogovoa i komunikacije sa autorima.
I još kojekavi hobiji kojima se barem ja bavim nisu mi dozvolili doživjeti dosadu.
Kad mi se pruži prilika, a što je pak rijetko, znam satima ležati u krevetu. Uživam se vrtuljkiti, s boka na bok, pa na trbuh, pa na leđa... pa povremeno utonuti u san, pa se probuditi, pa se opet malo vrtuljkiti... Dakle, ni to iz dosade.
Dosada, što je to?

Image Hosted by ImageShack.us
Moj otok. Pojela ga djelomično izmaglica. Ja sa kopna gledam kako se baš moj rub ne vidi!

Post je objavljen 13.01.2007. u 23:16 sati.