Marketing
DOSADNO DOSADNO I DOSADNO...
BILI SMO NA DVORU IVANA ,JA STEFI I LANA...
ONDA SMO OTIŠLE NA ČRN. A LANA DOMA...
TAM SMO SRELE MOG BRACU JOSIPA MARIA....!I DRUGE... E I KRAJAČA
HAHA...
BILI SU MALO PIJANI.... MALO PUNO....
ONDA SMO IŠLI DO ZRINKE ONA JE IMALA TULUM...
AL ONI SU DOŠLI SAM ZBOG DENIA I MARTINA...
DA IM KAŽU OVO:.... DA SU ... GLUPI...ZATO KAJ SU IŠLI NA TULUM A REKLI SU DA NEČE IČ BEZ NJIH...
NEŠ TAK...
NEZNAM KAJ DA PIŠEM...
A SAM NEŠTO O JEDNOM SLATKOM ČLANU IZ NIRVANE
KURT
5.4.2006. 12 godina nakon… nitko od nas nikad neće znati njegove prave namjere. Sam je rekao: „Bolje izgorjeti nego izblijediti!“
2.4.1994. Pun gorčine, samomržnje i prevelike želje za samouništenjem, autodestrukcijom… vratio se u Seattle, nakon bijega iz klinike za odvikavanje od droga u L.A.-u. Njegov povratak u mjesto i vrijeme koje će se dugo pamtiti. Sam sa sobom i sa malim čudovištem u sebi, kako je nazvao savjest i želju za uništenjem, skrivao se po kući gdje je nakon 27 godina napokon pronašao svoj mir. Empatija.
5.4.1994. Poput velikog filmskog režisera, isplanirao je ovaj trenutak do najsitnijih detalja, uvježbavajući scenu i kao režiser i kao glumac. Tijekom života često je probao ovu scenu; slučajno ili namjerno, neke od proba skoro su ga dovele do cilja. Samoubojstvo je bilo u njegovoj podsvijesti, kao dragocjen spas, jedini lijek protiv boli koja nije prestajala. Nije se želio osloboditi potrebe nego boli. Sve što je u životu radio bio je odviše osmišljen i neurotičan pokušaj dokazivanja drugima da je barem inteligentniji nego što oni misle da je… Empatija.
Heroin, koji je postao dio Kurtove svakodnevice, a počesto i njezin središnji dio, bio je prisutan i u njegovim zadnjim trenucima.
Novi dan je svitao, morao se požuriti. Sve se pretvorilo u izmaglicu, a zeleno-plavi oblak treperio je oko svakog predmeta. Uzeo je tešku pušku, namjestio cijev ispod nepca. Bit će glasno, bio je siguran u to. A zatim je nestao.
Nikad više neće vidjeti Aberdeen, nikad se neće popeti na vrh vodenog tornja na brdu «Misli na mene» koje se vidi od njegove rodne kuće. Nikad se više neće probuditi u bolničkoj čekaonici praveći se da je običan posjetitelj samo da bi imao gdje spavati. Nikad više neće vidjeti svoju majku i sestru, ni oca (i bolje, op. a.), ni ženu ni dijete (all apologies). Ali oslobodio se boli.
Poput vjetra koji vije kroz univerzum, vrijeme sa sobom odnosi i imena i djela velikih i običnih ljudi jednako. I sve ono što smo bili, i sve ono što ostaje, nalazi se u uspomeni onih kojima je bilo stalo. Kurt Cobain je živio kratkim životom koji se po postignućima može mjeriti s najdužima. «Bolje izgorjeti nego izblijediti», rekao je. Je li bio u pravu?
ETO TO BI BILO ZA DANAS SVE A I ZA OSTALE DANE DOK SE NE NAKUPI 100 KOMENTARA HAHA
ZNAČI NEPIŠEM NOVI POST DOK NEBU 100 KOM.
POZDRAVI:
IVANI
MARIU
JOSIPU
STEFI
DORIS
LANI
KRAJAČU
MOM BRACI
MAMI TATI HAHA
TURKI
DORI
ANI
GUDELJICI
I SABINI
AJ I OSTALIMA
PUSA SVIMA
Post je objavljen 13.01.2007. u 23:35 sati.