Mi ljudi volimo dijeliti stvari na dobre i zle. Ali mnogo puta i u tome pretjeramo. Mnogo puta uzmemo stvar u svoje ruke i volimo reći: «To i to nije dobro» ili «Taj i taj nije dobar» Koliko puta ljudi sude nekome, a da ga uopće ne poznaju. Ponekad čak ni ne znaju ništa o toj osobi, ali spremni su u tren oka reći za nekoga da je loš samo iz prvog dojma: iz imena (ako im se ne sviđa), po boji kože, po vjeroispovijesti…
Samo zamislite da u vaš grad dođe neki tamnoputi čovjek i da se prošeće po gradu. Koliko će ljudi koji su se zatekli u to vrijeme u gradu buljit u tu osobu i okretat glavu za njime??? Promatrat će tu osobu sa nekim čudnim pogledom. Ljudi se kod nas kad su popisi stanovništva deklariraju velikom većinom kao vjernici, a kao vjernici mislim da ne bi trebali dijelit pojedince po vlastitom sudu i po nekom svom uvjerenju, ali ponašamo se upravo obratno. Zamislite samo da neki roditelji koji imaju kćerku za udaju, koja sva radosna dođe pred njih i kaže: « - Mama, tata je se udajem za crnca». Vjerujem da bi to za 70-80% roditelja bio šok i kako bi odmah počela uvjeravanja prema svojoj «ljubimici» u stilu: «Kćerkice, razmisli malo, mislimo da to nije baš najpametnije za tebe, pa šta će ljudi reći». Ali neka se radi javna anketa bilo televizijska bilo radijska ili pak novinska svi redom će se izjasniti kako su baš oni najtolerantniji u ovom društvu i da bi bili presretni da im zet bude sa crnog kontinenta. Jer kad si u javnosti onda ne škodi malo glume i malo hvalisanja, jer koja se kod anketa radi kod nas onda smo mi Hrvati u tome među najboljima na svijetu.
Tako je vjerujem bilo kad je bio i popis stanovništva. Uzet ću jedan primjer, preko 87% stanovništva deklariralo se da su katolici (2001), odnosno da pripadaju rimokatoličkoj crkvi, što nas je vjerojatno svrstalo među top 5 najkatoličkijih zemalja. Prema tom popisu vjerojatno ne bi trebali čuti psovke u svom okruženju, a mnogima je psovka postala poštapalica ili neizostavan dio govora. Izgleda da je psovanje izraslo u neki oblik natjecanja u kojem se pojedinci natječu tko će više puta tijekom dana «zružit» nekaj u tom stilu. Vjerujem da su i tom «sportu» Hrvati u samom svjetskom vrhu. Koliko puta danas od tih 87% katolika imamo prilike vidjet da se prekriži kad prolazi pokraj raspela??? Možda poneka baka ili djed. Za većinu mladih to je danas «aut» i nije moderno. Kao da se sramimo toga. Ustvari možda će se poneka mlada osoba i prekrižit ako u blizini nije tko da je vidi. Koliko danas mladih ljudi koji primaju sakramenat Sv. Potvrde obavljaju to tek da obave. Odaberu najbogatiju osobu (po mogućnosti da je iz Njemačke ili Švicarske) koju znaju za svog svjedoka (kuma), s ciljem da dobiju što bogatiji poklon, te jedva sačekaju kraj mise kako bi brzo odjurili doma na degustaciju odojka i janjca koje je neki lokalni birtijaš koji ima pečenjaru ispekao za tu njihovu prigodu. I do vjenčanja više nema potrebe dolazit u crkvu.
Ako se deklariramo kao katolici, ako se deklariramo da vjerujemo u Isusa, zašto se onda ponašamo suprotno i zašto se onda bojimo svjetla???
Post je objavljen 13.01.2007. u 23:32 sati.