Riječ je o reflexu. Kad kišemo, oči se zatvaraju i u tom ih je trenutku gotovo nemoguće zadržati otvorenima. Živci oka i nosa jako su povezani. Ako nadražiš jedan živac, kao što se događa u tvom nosu dok kišeš, to će nerijetko izazvati i reakciju drugih živaca. Otprilike iz tog razloga nam suze oči dok zijevamo.
Ako je vjerovati bapskim pričama, onima koji kišu otvorenim očima, oči će iskočiti. 
No, pustimo bapske priče. Čak i ako ti uspije kihnuti s otvorenim očima, oči će ti sigurno ostati na mjestu. 

Kihanje je extremni oblik disanja. Kad kišemo , kroz nosnice silovito izbacujemo zrak. No zašto uopće kišemo??? Kišemo kako bismo iz našeg tijela izbacili strana tijela. Ako udahneš čestice, npr. prašine, te sićušne čestice nadražit će ti nos i izazvati kihanje. 
Neki kišu kad izađu na jarku sunčevu svjetlost, i to ti se onda zove refleks kihanja uzrokovan svjetlom, koji se pojavljuje u 16 - 20 % populacije. Taj je fenomen uvjetovan i genetski - ako tvoji roditelji kišu kad izađu na svjetlo imaš 64% izgleda da to počneš činiti i ti. 
Kišemo i iz drugih razloga. Papar i druge supstance jakog mirisa poput amonijaka , ili pak hrana jakog okusa poput feferona, ne nadražuju naše osjete za miris ili okus. Receptori koji odgovaraju na te podražaje su receptionari na bol, a odgovor na podražaj je reflex koji nas štiti od udisanja opasnih tvari.
Netko je izračunao da čestice izbačene silovitim kihanjem postižu brzinu od 166 km/h!!! 


ŠTO MISLIŠ O OVOM, HA???
Post je objavljen 13.01.2007. u 22:24 sati.