Marketing
I will save my kisses for you
Dok je opet, po ne znam koji put lezala na podu wc-a drzeci svicarski noz u desnoj ruci, a iz lijeve joj je tekla krv, i dok su crne suze natapale ovratnik njene majce, vracala su joj se sjecanja... Vracala se 2 godine unatrag... U doba kad je bila samo jedna nesigurna djevojcica zeljna ljubavi... Htjela je svog ''princa na bijelom konju'', ali nije vjerovala da bi se njoj mogao pojaviti jer ipak je ona POSEBNA, ali u losem smislu. manje vrijedna od drugih... a sve to zbog nekih zlih komentara iz proslosti koji su od nje ucinili nesigurnu osobu koja mora isplanirati svaki svoj korak da slucajno ne bi pogrijesila. Iako se trudila potisnuti to negdje daleko, podsvjesno je njena nesigurnost utjecala na nju.
Onda je upoznala NJEGA. Osobu koja joj je uvijek znala izmamiti osmijeh na lice... do neba i nazad se zaljubila u njega. znala je da je on onaj kojega je trazila, onaj kojeg je toliko cekala... Medjutim, u to vrijeme izmedju njih su stajale neke prepreke. Ali to nju nije moglo izbaciti iz takta, ipak je bila preveliki optimist i previse zaljubljena da bi sad odustala... on nije znao za njene osjecaje, bar je ona zivjela u tom uvjerenju i nikad se nije uvjerila u suprotno. istinu zna samo on.
nakon nekog vremena, dogodio se takav splet okolnosti da su njih dvoje zavrsili zajedno. bio je to jedini sretan dan u njenom zivotu, dan koji ce pamtiti cijeli zivot. mozda bi se taj dan pretvorio i u puno vise takvih dana da ne postoje osobe koje se moraju uplitati nekome u zivot da bi bile zadovoljne. mozda i ne bi, mozda bi sve ostalo na tome, ali ona to nikad nece saznati. s vremenom, pojavilo se jos mnogo prepreka, ona je pobjesnjela na sve to, na to da nikad nece moci biti sretna, jer ipak je sreca jedini udarac koji ju je uvijek uspio promasiti. i napravila je glupost. pogrijesila je. a njoj se pogreske ne oprastaju. na kratko je zaboravila na to i to je bilo kobno. imala je srecu pred nosom i opet ju joj je netko oduzeo...
Do cega ju je to dovelo? prestala je vjerovati, prestala je pokusavati, prestala se nadati, postala je pesimist... postala je sama sebi najveci neprijatelj. svakog se dana borila sama sa sobom u borbi koju ne moze dobiti. htjela je vristati, izreci ono sto je muci. ali morala je sutjeti. nikoga nije bilo briga sta ona drzi u sebi. kad bi pomislila da je vec dovoljno zla prosla, desilo bi se novo, gore od svih prethodnih.
Vise nije imala izlaza, imala je samo srusene snove. oko sebe je imala ljude koji je nisu razumijeli, pokusavali su joj pomoci tjerajuci je da bude poput drugih. ali ona nije bila poput drugih. Cak i kad je htjela nije mogla. protiv sebe se ipak tesko boriti. bila je osoba koja je zivjela za neostvariv san. zato je opet lezala u wc-u krvavih ruku. i plakala. a nitko je nije dolazio utjesiti. nije bila niciji smisao zivota.
Ovu pricu mi je bilo prilicno tesko napisati jer je uvijek bjezala u nekom drugom smjeru... na kraju je valjda ispala dobro.
Post je objavljen 13.01.2007. u 21:14 sati.