-Knjiga "sclavorum regnum" (kraljestvo slavena) ,ili kao sto je poznatija "ljetopisi popa dukljanina"
obuhvaća vremensko razdoblje od 547-1089 god. i to je prvo djelo hrvatske historiografije i
knjizevnosti,a ujedno i vjerodostojan izvor za hrvatsku povijest.
Postoje dva prijevoda;
-HRVATSKI prijevod (Hrvatska kronika) za koji se predpostavlja da je nastao u posljednjem desetljecu XI.stoljeca ili u prvoj polovici XII st.
-LATINSKI prijevod (latinska kronika),za koju se predpostavlja da je nastala nesto kasnije,krajem XII st.
Splicanin Marko Marulic,otac hrvatske knjizevnosti je 1500. god napravio prijevod hrvatske kronike ciji se original i danas cuva u narodnoj biblioteci u Beogradu.
(opis Hrvatske za kralja Zvonimira u "hrvatskoj kronici" ,hrvatskom prijevodu "slavorum regnum"):
XXVII. I osta kraljem Zvonimir,
koji počteni kralj,sin dobroga
spomenutja,poče crikve veoma
čtovati i ljubiti.i poče dobre pomagati,
a progoniti zale. i bi od svih poljubljen,
a od zalih nenavijen,jere ne mogaše zla
viditi.i tako ne biše on za Hrvate,zašto
oni ne će dobrotom dobiti,da bolji su
pod strahom.i za dobroga kralja
Zvonimira biše vesela sva zemlja,
jere biše puna i urešena svakoga
dobra,i gradovi puni srebra i zlata.
i ne bojaše se ubogi da ga izji bogati,
i nejaki da mu vazme jaki,ni sluga da
mu učini nepravo gospodin.jere kralj
svih branjaše,zašto ni sam prezpravedno
ne posidaše,tako ni inim ne dadiše.i tako
veliko bogatctvo biše,tako u zagorje
kako u primorje,za pravednoga kralja
Zvonimira.
i biše puna zemlja svakoga
blaga,i biše veće vridna ureha na ženah
i mladih ljudi,i na konjih,ner inada sve
imanje.i zemlja Zvonimirova biše obilna
svakom raskošom,ni se nikoga bojaše,
ni jim nitkore nauditi,razmi gnjiv Gospodina
Boga,koji dojde svrhu ostatka njih,kako
pismo govori:"otci zobase kiselo grozdje,
a sinovom zubi utrnuše".po ovi način i u
to vrime zgodi se,da cesar rimski s voljom
svetoga otca pape posla i listove svoje ovako
g dostojnome kralju Zvonimiru,proseće i
moleće kako dragoga brata i meu kralji
krstjanskimi počtovanoga:
"Oto te molimo
i prosimo,da skupiš k sebi svu gospodu
zemlje tebi podložne,i svih od vridnosti.
i kada bude skupščina,da pročtiš meu
svimi ovi drugi list,koga s tvojim listom
šalje se od strane naše gospodstvu vašemu,
moleće,kada pročte,da odgovore,i da dadu
nam na znanje volju svoju i odlučenje,ko
učine vitezi i baruni s voljom gospodstva tvoga".
(sastanak hrvatskih velikaša u kosovu kod knina,čitanje papinog pisma. ubojstvo kralja Zvonimira)
i tako dobri i sveti kralj Zvonimir,
prijamše listove od pape i cesara,
zapovidi po sve kraljevstvo svoje,
da bude skupščina i sa shodom u
Petih Crikvah u Kosovi,da svaki
bude do dan dvadeset i pet,i prišatče
vrime da pride mnoštvo veliko.
i legoše
vojske i narediše straže.i kada dojde
dan,da slavni i dobri kralj Zvonimir
otvoriti listove pape i cesara velikoga
grada Rima,s voljom svetoga otca pape,
koji kazahu:"Brata našega Zvonimira
molimo s vlasnici i pukom zemlje i
kraljevstva njegova,da hotil odlučiti,
i s nami biti zajedno s pomoću ine
gospode krstjanske,koji ovake listove
imaju od nas,i oni da odluče volju njih,
i da nam dadu na znanje,jesu li k volji
našoj pristali,ča jest z dopušćen'jem
Božjim i Sina njegova,koji jest porojen
od Dive Marie,i muku i krv prolijo na drivo
križa,i na njem umoren;
koja smrt bi
odkupljenje svita i oslobojenje svetih
otac iz limbne tamnosti.i tako s
dopušćenjem njegovim i s pomoću
u njega virujućih jesmo odlučili
osloboditi mista,koja je za ljubav
našu okrvario,i gdi je pridao duh
otcu kroz muku i trud i greb,u kom
bi polozeno prislavno tilo njegovo".
i toj čuvše Bogom prokleti i nevirni
Hrvati,ki ne mnogo prija daše pomoć
hudobnome sinu,dobroga njih
gospodina Radoslava iz kraljestva
njegova izgnatii,i s oružnom rukom
s nemilostivim sinom njegovim iz zemlje
prognati,tada čuvši toj nevirnici,nedaše
ni listove dočtiti,i skočiše,ne samo da bi
pristali na dostojnu molbu svetoga otca
pape i cesara rimskoga,da sveta mista iz
ruk poganskih izmu i oslobode,da oni
Bogom prokleti počeše kričati i vikati na
svetoga kralja,tužeći se i vapijući jednim
glasom kako na Isukrsta Židove:
"da on
išće izvesti njih iz domov njih,iz žen i
ditce njih,i s papom ter s cesarom
odtimati mista,gdi je Bog propet i gdi
je greb njegov.a što je nam zato?"
i nevirni Hrvati vazaše zlu misal i
nepravedan svit,i meu sobom zlo
viće učiniše,i sebi i ostatku svomu
rasap i vičnje pogrjenje.i tako počeše
upiti kakono Židove vapiše na Isukrsta,
kada reče poglavica:"bolje on sam pogine,
nere toliki puk da pogine".i tako sramotni i
nevirni Hrvati počeše govoriti vapijuće kako
psi ali vuci:"bolje da on sam pogine ,ner da
nas iz didine naše izvede cića Boga i inim
mista toliko daleko obuimati,zemlje i gradove".
i ne inako,nere kako psi na vuke lajući kada idu,
TAKO ONI NA DOBROGA KRALJA ZVONIMIRA,
KOMU NE DAŠE NI PROGOVORITI,NERE Z BUKOM
I ORUŽJEM POČEŠE SIĆI NJEGA,I TILO NJEGOVO RANITI,
I KRV PROLIVATI SVOGA DOBROGA KRALJA I GOSPODINA,
KOJI LEŽEĆI U KRVI IZRANJAN VELICIMI BOLIZNI,
PROKLE NEVIRNE HRVATE I OSTATAK NJIH BOGOM
I SVETIMI NJEGOVIMI,I SOBOM,I NEDOSTOJNOM SMRTJU
NJEGOVOM,I DA BI VEĆE NIGDAR NEIMALI GOSPODINA
OD SVOGA JAZIKA,NEGO VAZDA TUJU JAZIKU PODLOŽNI
BILI.I TAKO IZRANJEN LEŽĆE A HRVATE PROKLINJUĆE
IZDAHNU.I POJDE DUH NJEGOV,PO MILOSTI ONOGAJ KI
SVE MOŽE,S ANJELI VESELITI U VIKE VIKOM.
XXVIII I toj slišavši kralj Ugarski imenom Bela prvi,
što se biše zgodilo u Hrvatih,pride na pospih s
vojskom golemom,i vaze kraljevstvo Hrvacko,
i požali smrt slavnoga kralja Zvonimira,i vazam
Hrvate,i Zagorsko i Primorsko i Bosansko kraljevstvo.
i imiše kralja Belu za gospodina,jere svoga bihu ubili
pres krivine.i po rečenome kralju Ugarskomu Hrvati
biše podloženi od volje u nevolju;
I OD SLOBODNIH U RABOTU OBRATI.
I BI KAKO PISMO GOVORI:DA ZLI TEG ZLU PLAĆU ČEKA.
i bi za svoj teg plaćeni oni prokleti i nevirni Hrvati krozi
griha,zašto pogubiše svoga dobroga gospodina Zvonimira,
kako Žudiji gospodina Isukrsta.i tako prokleti Žudiji inim
služe,ne imajući ni oni od svoga jazika gospodina.dobri
kralj Zvonimir živi u kraljestvo,dokle bi ubien,lit trideset
i pet.a ubien bi na lit Isukrstovih tisuća i osamdeset,a toj
tisuća i osamdeset manje jedno.
Citajmo našu povijest koja je bogata,ne sramimo se svoje proslosti,jer samo cemo tako znati kako izbjeci ponovne greske u buducnosti. BOG DOMOVINA OBITELJ
Post je objavljen 13.01.2007. u 20:22 sati.