Marketing
Rijeci su kao gomile ljudi nije nužno znati za sve odaberi za sebe samo one prave...
Pisem novi post iako sam rekla da necu...zasto..iskreno ne znam...Uzvracam udarac? Ne..zasto, to nema smisla...
Kazu: Ljubav se ne lijeci travama...Ljubav pobjeđuje sve...
Al ljubav nije vrijedna da stetis i nanosis sebi bol...Ne nije...al opet znam lakse je podnijeti fizicku nego psihicku bol....I et sta da kazem...Iskreno? Ne znam... Samo cu reci da je ovo moj blog...pisat cu sta zelim...sto mi je na umu,dusi, srcu...i nema mi nitko pravo po tome pljuvati...Mozda to jesu gluposti...al meni je to nesto sasvim vise od toga...
Ne dopustam si da placem...iako mi je još uvijek stalo...ne dopustam si da pokazem...tako ce i ostati... Ponos...i volja i zelja da mi ponos ostane neukaljan, ne povrijeđen i pobjeđen jaca je.... Ne dam tuzi priliku...ni suzama...znam da ne smijem...a niti to zelim...Ne vise plakati..zbog necega, nekoga....zbog...
Ne ostat cu vjerna sebi...kada nikad nisam sada moram...ne smijes se prepustit...Kontroliram osjecaje...al necu dugo...al ipak cu pokusati...
Nije bolno koliko sam misla da ce biti...al vrijeme ce pokazati zube znam...Pun je svijet zeljnih ljubavi...pun je svijet kojima ja mogu poklonit ljubav...znam...Mozda ce jednom to netko znati iskoristiti na najbolji moguci nacin...Al da ce mi uzvratit istom paznjom...zeljom...i brigom...
Mozda je ovo neko...hkm...preozbiljno razmisljanje za jednu petnaestogodisnjakinju...ispred koje je zivot...koja je tek zinula da zivi...a vec je puno puta,bezbroj puta pala (zbog gluposti..koje se tada nisu doimale glupostima vec kao velikim problemima i bolima)...
Pala i izgubila smisao i zelju za zivotom...Al nekako bez obzira na sve opet je nađe u sitnicama koje samo nju vesele,koje su drugima neshvatljive, nezamislive...
Da znam, mnogima je nezamislivo da pecam,obozavam citat knjige...i ne brine me tko je kada i kako bio obucen...tko se kad prvi puta mrknio(hehehehe), ne zanima me sminkanje...niti moda...Da volim citat knjige..volim skolu..volim prirodu...i mrzim gradove..jednostavno mi se gade...Da obozavam stavljat trotocje, filozofirat..Volim pokazat da mi je stalo, na bilo koji nacin...volim pokazat da nisam obicna mala balavica koja je tek zinula da zivi...da i ja imam neke cuke..Da znam i ja ponešto o zivotu...
Vjerujem...da smo mi isti...Da isti smo...Placemo kad nas boli...kad izgubimo nekog...Smijemo se kad smo sretni...kada nam netko pokloni ruzu il pogled...da sretni smo jer znamo da je nekome u tome trenutko stalo... Ljudi smo...ziva bica..a opet ponasamo se kao nemani...ubijamo,koljemo,ranjavamo pripadnike svoje vrste.Covjek koje je inteligentno i osjecajno bice...koje nije zivotinja..unistava se sam...Zasto?Ni on to ne zna.. Covjek je stvoren na sliku i priliku svojega stvoritelja....Al ne zelim vrijedjati onoga tko mi je podario zivot...dusu... Jer znam da to nema smisla...jer cu umjesto da dobijem odgovore na svoja pitanja..zapravo dobiti nova pitanja...A to ne vodi nikamo...
Sve je s nekim razlogom i ciljem...meni, nama nedokucivim...
Neka tako zasad ostane...Ne ja nisam tu da vas ucim zivjeti...kako voljeti...kako uvidjeti svoje mane...kako... Ja samo zelim pisati i voljeti...makar me nitko ne volio...Makar me nitko ne shvatio... Zelim nastavit pecati...i makar me nitko ne postivao i priznavao ono sto sam mukom stekla...u znoju i krvi(tumacite ovo kako vas je volja)..Postojat ce oni slicni meni koji ce to znat cijeniti... Ne ne zelim se hvaliti onime tko sam ... vec onime sto sam...Znam..ne mogu uvijek reagirat na stvari kako zelim..Al covjek sam i grijesim..da ne reagiram na neke stvari burno i s puno osjecaja..rekli bi da nemam srce...da nisam covjek..Covjek sam i covjeku je u prirodi da grijesi...Al ne i da oduzima zivot...To Njemu nije bilo u planu...
Iskreno sram me je priznat kad kazem..da mogu on koje sam voljela nabrojati na prste 3 ruke...I da nijedna ta ajmo rec takozvana ljubav nije trajala duze od 3 mjeseca...Mozda puno trazim kad kazem..da zelim voljeti i biti voljena u isto vrijeme...Al zar ne zelimo to svi...Zar i vama to nisu najskrovitije tajne sakrivene duboko u srcu...Mozda previse trazim s obzirom na svoje godine...Znam al dosta mi je veza i vezica iz kojih nista posebno nisam naucila...iz kojih nisam osjetila kako je to biti voljen..Kako je to kad ti neko pokaze bez sramama bez straha da mu je stalo...Previse trazim znam..Al ustvari nije..samo trazim da me netko voli na nacin na koji sam ja voljela bilo kojeg od onjih...I na nacin na koji ja volim..Nije me sram reci da volim..sram mi je reci da sam opet ispala budala...da sam opet "popušila". Da toga me sram..sram neuspjeha...
Al znam da ne mogu nista...bas nista..osim da i dalje vjerujem...Da cu i ja jednom, dobit priliku,dobit "kartu" za put u svijet ljubavi..
Ljubav trazi zrtve,razna odricanja...znam...
Voljet cu dok zivim...zelim to...ne zelim se pretvorit u stroj..u hodajucu santu leda...Volim i voljet cu...i zivit cu dokle mi On dopusti da zivim...Nisam neki vjernik, zapravo nikakav sam vjernik...al ucili su me da vjerujem...neka tako i ostane...Moram u nesto vjerovati da bi bila covjek...da bi mi nazvali covjekom... Vjerovat cu...makar to nekome bile samo gluposti obicne petnaestogodisnje curice...Al ja nisam obicna..niste ni vi...i to nisu gluposti...to su zapravo djelovi mene.
Post je objavljen 13.01.2007. u 18:26 sati.