Kradem ti dah...
Ispijam mirise sa lica.
Grlom klizi
najljepša melodija
koju samo mi
znamo slušati...i pratiti...
Ne osjećam tijelo...
Gubim težinu...
Opuštam svaki mišić
pod tvojim dodirom.
Savršeno ocrtane sijene
i otkinuti najljepši
komadić neba...
Daleko od svijeta...
U našem svijetu.
U sigurnom zagrljaju
beskonačnog prostranstva.
Okružena paučinom strasti.
Zaključat ću svjetlost
u svoju dušu....
Osjetiti miris novog života
trajno upijen
i stvoriti trenutak
koji će zaustaviti vrijeme...
Danas prkosim
veličini mašte.
Post je objavljen 13.01.2007. u 17:11 sati.