“Svako je pisac stranica svoga zivota, sve je onako kako si napravimo, ali to ne znaci realnost, to ne znaci izgubiti vjeru u bolje sutra, sve lijepo I proizvode ljudskog uma zvane osjecaji. Mozda se cini cak I okrutno pomisliti I vjerovati da je sve to nestvarno, sva ta ljubav, strah, samoca, sreca…da je sve to izmisljotina…cudno…zbilja je cudno kako nam to onda ponekad nedostaje, a ponekad boli. Ipak u neke stvari u zivotu smo sigurni ili bar mislimo da jesmo. Nakon puno pogresaka I istovremenih razocarenja u potrazi za ispunjenjem ipak ce ostati neko ili nesto sto ce nas vratiti I dici nas kada padnemo. Bas je tada to trebalo I njoj, bas je to I imala, bar na kratko. Mnogi ljudi prozive gluposti koje smatraju bitnima, dok se ni ne zamisle kako je nekima koji zbilja imaju sranja u zivotu, koji imaju proslost I opet vedar pogled na buducnost. Ponekad smo lose raspolozeni, ponekad zaboravimo na stvari koje nas muce, ali one su uvijek tu, bar u podsvijesti…tuzno je samo kada drugima ne dopustamo da to vide. Budite sigurni kada nesto s nekim podijelite, da se to ne zaboravlja I da ste time prenijeli dio svojih misli, mozda tuge i duse na drugoga I da on sada isto tako tako kao I vi nosi taj dio u sebi samo da bi vam pomogao lakse to podnijeti I zaboraviti. Nemojte tada to odbaciti, jer vi tada odlazite, kada odlazite, pogledajte sto ste ostavili za sobom…tada to sve postaje puno teze, mozda nesvjesno dajete novi teret pod kojim svog prijatelja lomite…samo se jednom osvrnite I pogledajte…jer ne treba zaboraviti da ste I vi nosili dio njihovog tereta I svoji odlaskom to sve vracate, dajete nesto sto se nemoze podnijeti…stavljate previse tereta na most prijateljstva koji to ne moze podnijeti. Na drugu stranu to preopterecenje stvara zbunjenosti koju je tesko rijesiti, jednostavno previse misli, osjecaja, boli, srece, tuge se pomijesa I tesko je napraviti pravu stvar. Nakon sto ode osoba koja nas je vracala u zivot…vjera se gubi, nada se gubi…I jebeno je tesko tada shvatiti sto nam srce zeli reci I opet na drugu stranu razmisljati sta bi bilo ispravno I kako opet nebi povrijedili I otjerali ljude koji su jos uvijek tu.
U jednu toplu jesen uci cemo s tim mislima, jer su podloga ove price…”
Post je objavljen 13.01.2007. u 16:37 sati.