Marketing
Hi Fi prokletinja
Već nekih mjesec dana ponosni sam vlasnik jednog finog Hi Fi pojačala, imenom Luxman L-430. Istog je posjedovao moj zet nekih 20-ak godina, i dobro ga je služilo. Samim tim, došavši ove jeseni kod sestre iznenadilo me je kad sam vidio to isto pojačalo kako leži na podu, očito kao kandidat za kantu. Da jedna takva relikvija ne bi propala, a i zato što sam odmah zaslinio pomislivši kako se sve dade popraviti, ponudio sam da ga ja uzmem. Naravno, njima je bilo svejedno ide li u kantu ili k meni, tako da sam ga dobio. Kasnije mi je sestra rekla da pojačalo zapravo nije uopće pokvareno već da samo više ne zadovoljava zetove potrebe. On je, naime, nabavio neke nove uređaje s kojima pojačalo nije kompatibilno, pa je onda stoga kupio i novo pojačalo a staro odlučio baciti. Dobio sam i neki tjuner, star kao i pojačalo, kojem navodno ne radi jedan kanal. Ma sve pet - ionako mi tjuner ne treba, ali ajde de.
I tako ja dobih svoj prvi komad prave Hi Fi tehnike. Kako nikad nisam čuo za firmu Luxman, malo sam proguglao. Kad ono, firma uživa svojevrstan kultni status, a na vrhuncu slave je bila upravo 70-ih i 80-ih, taman otkad je moje pojačalo (primjetite da prvi put u tekstu koristim pojam "moje", :-) ,op.a.) Sve bolje od boljeg!
Već sam počeo razmišljati o kupovini nekih adekvatnih zvučnika, da bi, jel', pojačalo došlo do izražaja. U meni se pomalo budi hifist. Postam na forume, news-grupe, vagam za i protiv, proučavam starije rasprave i savjete... I tako jučer, već umoran od sjedenja pred kompjuterom odjednom pomislih - pa nisam ga ni isprobao!!!
Kako inače slušam muziku preko "paklene" opreme marke EI-Niš (kakvu posjeduje još samo jedna osoba koju znam*), odlučio sam spojiti Luxmana na "moćne" EI Niš zvučnike, tek da čujem kako radi. Za taj pothvat morao sam micati preteški ormar, vaditi iz njega postojeće komponente, provlačiti kablove kroz rupe među policama, tražiti + i - pol na kablovima zvučnika (što sam ustanovio također vrlo zanimljivim metodama), itd. Naporno je već i samo pričanje o tome. Usput, moja ženska strana nije mogla trpiti prizor debele prašine koja se nakupila iza aparata pa sam još i čistio. Nakon svih muka, konačno sam uspio sve spojiti i krenuo staviti aparate na policu. Ali ne miruj vraže - pojačalo je veće (duže) od police! Ostavivši rješavanje tog problema nekom drugom vremenu, dovinuo sam se kako da sve privremeno stoji, i upalio aparate. Kontrolne lampice su intrigantno zasvijetlile, začuli su se nekakvi "klik" zvukovi, i to je to. Sad je trebalo upaliti nešto da svira. Unaprijed očekujući raskošni stereo, bez obzira na paklene EI Niš zvučnike, stavio sam u player CD Pink Floyd - Division Bell, jer je to valjda album s najboljom produkcijom koji imam. Kad je bal nek je maskenbal!
Pritišćem Play, i čekam da počne...
Konačno - ono zasvira! Zvuk solidan, glasnoća dobra, ali ima samo jedan tiny little problem - zvuk čujem samo s desne strane! Vrtim botune, preklapam preklopke, pritišćem tipke, no bez uspjeha. Ukopčavam slušalice, no problem je i dalje tu. Fuckin shit! Sestra je, naravno, pomiješala uređaje. Očito je da je zapravo tjuner ispravan, a pojačalu ne radi jedan kanal.
Sjedim tako na kauču, 10 je sati navečer, soba svinjac, ormar pomaknut, po podu prašine i smeća, kablovi se pletu posvuda, CD-ovi ispali iz polica dok sam pomicao namještaj... Sve što znam je da sad sve mora natrag kako je bilo - ponovo odspojiti sve, izvaditi s police, vratiti EI Niš natrag na policu i pospajati ga s njegovim petopolnim kablovima, provlačiti iste kroz rupe među policama, gurati ormar natrag, itd. Da stvar bude gora, moram pogledati i film koji sam jučer uzeo, i to do ponoći da ga mogu vratiti. Komu je sad uopće do filma? Pa pojačalo nositi na servis koji će koštati više od vrijednosti pojačala, već vidim...
O sudbino! Ne kažu džabe da je najgora židovska kletva "Dabogda imao pa nemao".
---------------------------------------------------------------------------------------
(*) Legenda iz makarske "Skale"**, bije ga glas da čita sve novine do kojih dođe i pritom ne bira sredstva kojima će do njih doći - od višesatnog čekanja na iste, pa do zastrašivanja mlađih mušterija svojom reputacijom. Opjevan na blogovima.
(**) Makarska "Skala" nema nikakve veze sa milanskom "Scalom"
Post je objavljen 13.01.2007. u 20:07 sati.