E, zaboravio sam malo i o svojoj drugoj ljubavi. Ako ste pročitali post "jebo život" onda znate o kome ili o čemu je riječ. pa, sad da ne čitate taj post reči ću o kome je riječ. to je glazba. ako ste mislili da sam od onog neuspjeha odustao onda ste se jako zajebali. Starce još uvijek pizdim 100 na sat u zdrav mozak s tom el. gitrom. jednostavno never give up! ja u svojoj svojoj sobi potajno grlim i dragam svoju akustičnu Mrs. Kerenškej, koja ima pukotinu na leđima, izbljedilu boju, sličice paja patka na sebi, i imale je zahrđale žice koje sam klještima trebao skidati, a što ste očekivali kad je na svijet došla 1957. Ona je laka ko pero. a, kad mi stararaca nema onda lupam bezveze po Mrs. Yamaha koja je teška ko kamen.
Neda mi se više pisati ali očekujte još nastavka ovoga...
Post je objavljen 12.01.2007. u 19:05 sati.