Nekad tako razmišljam često
o nekim prošlim danima.
Sjetim se, starih parkova
dečkiju nekih sad tako dalekih.
Al gdje si ti? Baš me zanima.
E, moj labude. Za sve te zablude
sad plačam račun.
Znam, na kraju mi ostane malo
kad sve to zbrojiš
Pa eto, ne žalim sve to
bar sam znala da postojiš.
E, a da sam tad znala. Da leptiri s kišom nestaju.
Da biseri sjajiti prestaju.
I gube se negdje-stepenice do raja.
E da sam tad znala. Gdje se to zvijezde noću skitaju?
Kako se mudre knjige čitaju?
Ja bi tu priču pročitala do kraja.
Post je objavljen 12.01.2007. u 19:15 sati.