Marketing
pet stvari :)
Dakle, dvoje dragih blogera Argitula i Plava Mala i mene su obvezali da napišem ''the pet stvari''.
Žao mi je što neću biti malo sočnija, ali ipak ću napisati stvari zbog kojih ne trebam odgovarati pred zakonom (i pred svojom mamom, hehe:)).
1. Ponekad stvarno volim biti sama. Mislim, obožavam se družiti, upoznavati ljude, izlaziti, možda čak i previše. Ali isto tako, uživam kad sam npr. sama doma, ili sad sama u sobi, kad imam vremena baš za sebe, da radim što hoću. Čitam knjige, časopise, surfam netom ili nešto piskaram. Tako da ne shvaćam ljude kojima je dosadno, jer meni apsolutno nikada nije dosadno, ili imam neku obavezu koju moram izvršiti, (ili čije izvršenje moram odgađati) ili si nađem kakvu opuštajuću zanimaciju. Ova 'samoća' odnosi se i na šetnju gradom, nekad uživam samo šetati, slušati glazbu s mp3-a zadubljena u svoje misli. :)
I da, jedna od mojih najdražih aktivnosti kad se nađem u gradu je- odiseja po Profil Megastoreu. Ili gledam nove knjige, prelistavam, čak sam postala fascinirana i rječnicima (wish list- oxford colocations and idioms:). Ili uzmem hrpu časopisa, između ostalih i Elle, Vogue, Cosmo (da, da, ženski časopisi- tužite me:)) na engleskom i ispijam kavicu na katu Profil Megastorea.
2. Imam sreće u nagradnim igrama. Ali stvarno često dobijem neke sitnice, iako odavno nisam ništa zaigrala. Što mislite čije ime moji doma napišu kad ipak odluče ispuniti kupon za nagradnu igru? :) Mama me potiče da igram loto, ali nisam još probala.:)
Par stvari koje sam dobila: pretplata na neki časopis (čiji mi nijedan broj nije nikad stigao, usput budi rečeno), cd Branimira Mihaljevića lol 
, neku kremu , parfem u igri lokalnog lanca supermarketa, DVD uređaj na dočeku nove godine, Diorov prsten u Cosmu, šalicu na Briljanteenu, kasetu ede maajke ... :))
3. Uvijek kasnim. Ali stvarno-uvijek, svaki put. Grozno. Ali ako ima među vama slilnih, shavtit će me. Nije da ne poštujem nečije vrijeme, već jednostavno- nikako ne uspijem doći na vrijeme. Uglavnom nikada. :)
Ali primijetila sam da uglavnom uvijek isti ljudi kasne, zato mi je smiješno vidjeti kad nakon mog kašnjenja na sat uleti za desetak minuta cura pospanog lica sva uzdihana. A kad se smijem kažu mi: ''A što misliš kako ti izgledaš kad kasniš?:)''
Dakle, u moju rutinu spada jurnjava do stanice, držanje figa da dođe tramvaj što prije ili proklinjanje sudbe klete ako mi ode pred nosom. (neki dan mi šugavi vozač nije htio otvoriti vrata, ccc) Ulovim peticu ili sedamnaesticu. U prvom slučaju nadam se što manjoj gužvi u prometu do Fera, u drugom izletim kod učiteljske, gledam na sat i kalkuliram koliko mi treba do filozofskog i pritom razmišljam kako 'više stvarno neću kasniti'. Ili svratim kupiti nesicu s mlijekom- u tom slučaju razmišljam- ma ajde, ionako kasnim. Moj akutni kašnjevitis mogla bi biti tema romana ili čitavog književnog opusa. Pa da skratim. Ako se ikad sa mnom dogovorite negdje naći- unaprijed se ispričavam- kasnit ću. :)
4. Različite čarape. Kao što piše u boxu s vaše lijeve strane, o meni, uvijek nosim različite čarape. Nije to nikakva 'prevencija od uroka', već jednostavno- neobjašnjiva pojava. To traje već duže vrijeme. U početku slučajnost, ali kako su se čarape počele prati u različitim 'ciklusima' nemoguće je naći par. Ovu sam 'naviku' proširila na cijelu obitelj, pa mi je smiješno vidjeti kad mama ima različite čarape, a i tata. :) A na sestru sam već navikla. Mojoj najboljoj frendici, inače preoganiziranoj osobi, koja mi je od ove godine i cimerica, bilo je nezamislivo kako mi čarape mogu biti različite. A mama me u Zagreb poslala s novim, sparenim čarapama. I moj život s dvije jednake čarape na nogama trajao je neko vrijeme. A onda- gledam u stopala svoje cimerice, jedna žarko plava, druga žarko roza.. :)Moje trenutno stanje: jedna crvena i jedna siva s bartom simpsonom. :)
5. Kad sam bila sedmi razred napisala sam priču. Ali ne bilo kakvu priču, već potresnu ispovijest bivšeg ovisnika, iako nisam imala nikakvog dodira s ovisnicima ni sa životom s ulice what so ever. Tako uredno napisanu priču na par dvolisnica velike pisanske bilježnice (kakav kompjuter 'u to vrijeme':)) pošaljem u teen. I svaki novi broj listam s nadom da su objavili moju priču. A onda je prošlo nekoliko godina (a ja u međuvremenu skužila da je teen debilan a da ja nisam) i došla sam u srednju. I uzmem teen od jedne malo manje napredne kolegice iz razreda. (u tom vremenu, a i prije, ja bijah na Globusu, Cosmu i Elle-u). I listam, i u hrpi tih stranica sa savjetima 'kako biti supač, kako biti kuuul' i vidim poznata mi neka priča iz stvarnog života. A onda se sjetim, pa kako mi ne bi bila poznata kad sam je ja napisala! Moram li napomenuti da nisam dobila nikakav honorar, možda sam ipak trebala zaštititi autorska prava . :))
eto ga, to bi bilo pet stvari koje su mi prve pale na pamet. a sad su na redu:
filozblogija- već je vrijeme za novi post, a odgovor na pitanje što je wentworth miller stiže na tvoj mail za nekoliko minuta :)
mtina-curo, već je vrijeme za novi post.
catcher u inozemstvu- nadam se da će na svom blogu naći malo mjesta i za ovu temu, koja nije baš u konceptu njegovog bloga:)
flower girl
a za vas ostale vidjeh da ste dobili ove 'zadačiće',pa da se ne ponavljam. pusa svima 
Post je objavljen 12.01.2007. u 18:27 sati.