Marketing
MeMe
Zahvaljujući Sanjici,
Pozoyu
i Amberki
s vama dijelim neke posve osobne i neke malo manje osobne stvari.
Lego kockice
Osim što su bile moja najdraža zanimacija od najranijih dana, bile su najdraže i mojim roditeljima. Ovo se maleno djevojče njima znalo igrati i po 3,4 sata bez prestanka, bez da glasa ispusti. Ono što moji roditelji ne znaju jest kako je jedna od tih kockica nestala.
Bio je to moj najnoviji Lego komplet, slagala sam ga prvi puta, po uputama i bila veoma ponosna na samu sebe. Odševljenje je splasnulo onog trenutka kad su se dvije kockice stisnule jedna uz drugu, a ja ih zubima pokušala razdvojiti. Total score bilo je krstarenje jedne od njih po mom probavnom sustavu. Bilo mi je 10.
Pekmez
Osim voćnih jogurata (s ekstra velikim komadima voća) i kiselog zelja (prolazi samo u sarmi)- ne jedem jedino pekmez. Kao i mnogo toga u mome životu, i ovo je-iz principa. Fino je to, slatko, ali nećete me nikada vidjeti da njime mažem palačinke (za to služe bakini orasi pofureni mlijekom).
Kad sam, naime, bila još mlađa (s nenavršenih pet) u vrtiću sam pokupila nekakav osip. Liječnici su ga idućih nekoliko dana vodili kao posve bezazlen, sve dok se nije počelo govoriti o šarlahu (po njima gotovo jednako bezazlenom). Završila sam na Zaraznoj iz koje nisam izašla idućih mjesec i po. Posjete dvaput tjedno, preko stakla, krevet sa stalkom za infuziju triput dnevno, razne terapije svakodnevno. Došla sam do stanja u kojem nisam bila sposobna pomaknuti se, a liječnici su i dalje govorili o šarlahu. Upala srčanog mišića počela se spominjati tek kad sam završila na Odjelu intenzivne njege.
Nerado se sjećam biijelih i zelenih kuta, igala i tableta, čepića i vatica. Bilo je pitanje hoće li petogodišnje srce izdržati (u međuvremeno je napunilo pet, rođendan sam "slavila" u krevetu). Na Šalati sam provela dodatna dva mjeseca, potrebna za oporavak, infuziju primala i dalje triput dnevno, krv vadila gotovo svaki dan, terapijom nabila na sebe kila da ni najbližoj obitelji prepoznatljiva nisam bila, a svo to vrijeme, svaki dan, svako jutro jela isto. Pekmez. Sami pekmez na kruhu. Bez margarina, bez ičega.
Pekmez i njegovo nejedenje jedino je što mi ostaje kako bih izrazila gađenje spram njihovog bezazlenog osipa, nepravilnog liječenja i šarlaha, koji i dalje stoji u mom otpisnom pismu.
Glumačka akademija
Nakon osnovne škole i upisanog ZKM-a, od glumca (inače i susjeda iz kvarta) Svena Medvešeka dobila sam ponudu za mentorstvo. Čovjek se ponudio da me kroz čitavu srednju školu podučava za prijemni na Akademiji dramskih umjetnosti što sam ja, prilično hladno i brzo odbila. Iako je gluma (kazališna, molit ću lijepo!) moja najveća ljubav, zanimanje nad svim zanimanjima (nema toga što se može mjeriti s ozarenim licima u publici, s pljeskom nakon dobro odrađene predstave, s mogućnošću igranja nove uloge iz dana u dan)- kroatistika je ono što sam stavila na prvo mjesto smatrajući da za prijemni na ADU-u imam vremena i nakon završenog studija za profesoricu hrvatskog jezika.
Snalaženje u vremenu i prostoru
Totalni sam Bistrić kad je kretanje gradom u pitanju. Ne stranim, već u prvom redu mom rodnom. Prečice i putevi koji mi nisu primarni i kojima nisam prošla prekonekoliko puta, neće me dovesti nikamo, ili bar neće tamo gdje sam krenula. Tako mi se kao klinki više puta dogodilo da umjesto na Glavnom završim na Zapadnom kolodvoru, sjednem na dobar tramvaj, ali na krivu stranu i slično.
Čarape, donje rublje
Jedna sam od pripadnica ženskog spola (kad bolje razmislim- nismo li sve takve??) koje neprestano gunđaju kako nemaju u ormaru dovoljno određenih dijelova odjeće. Razlika je u tome što se kod mene ne radi o torbicama i cipelama. Ne radi se čak ni o majicama i hlačama. Luda sam za donjim rubljem (posebno gaćicama) i- čarapama! Ne prođe mjesec, a da ne upotpunim svoju kolekciju. Nisu to neke ajmemajkomilaboliglava cifre, nikad mi to nije bilo bitno. No nema mi ljepšeg nego završiti naporni tjedan novim čarapicama i preslatkim gaćicama. Cvjetići, leptirići, mišići, žirafice, prugice i sve ostalo ljubičaste, crne, a onda i svih ostalih boja-redovito su kod mene na tapeti. Oblici i materijali ovise o raspoloženju i danu koji slijedi. Imam sretne gaćice za ispite, izlaske, utorke, vikende....
Ovom prilikom apeliram na sve koji budu u prilici nezamštodajojkupimzarođendan za pročitaju ovaj dio pomnije još jednom. 
I to je to. Nema više.
Htjedoh sastaviti Top Ten, no to bi prkosilo pravilima, a i ovako sam rekla previše.
Jednom...Možda.
Post je objavljen 12.01.2007. u 15:48 sati.