Gotovo je,nemam više rijeći..
Dižem se i padam...Prebrzo mijenjam raspoloženja.Kao da sam na nekom bolesnom vrtuljku koji se ne prestaje vrtjeti.
Vrištim,ali zvuk ne izlazi.Ne čuje se ništa.Tišina..
Tajanstvena je zemlja suza...
Ne plaćem.Ne želim!Makar me suze peku u oćima,ajecaj paralizira grlo.Nemogu disati...
Još vijek me nešto vuće.Još uvijek se osijećam obilježeno.gotovo mogu osjetiti njihove poglede na sebi.I njihove posprdne osmjehe.I šapat...
Nije bitno,odglumiti ću.
Kada se šminka potroši,staviti ću novi sloj pudera.I tako,sloj po sloj,dok te u potpunosti ne prekrijem finim prahom zaborava...
Još uvijek me nešto vuće...Ti si kao droga,a ja želim još...Jedan pogled,osmijeh,pozdrav...
Nemogu se više natjecati s tobom.
Pobijedio si.
Okrećem novi list.Kocke su baćene,odluka je pala...
Neću doći,ali ti to ionako nečeš primjetiti...
Tajanstvena je zemlja suza...
Post je objavljen 12.01.2007. u 14:55 sati.