Prošli su tjedni od Myinog posjeta Charlesu i Saminog vikend-posjeta Monici. Marcia se vratila, a pisma nisu više dolazila. Atmosfera se smirila. Sve je bilo divno. Monica se polagano privikavala na novi život. Posebno se zbližila sa Williamom čija je suspenzija istekla i ponovno se vratio u školu. Monica ga nije vidjela par dana jer je otišao kući kod mame. Jedan dan je došao do Dawn ponovno. Pokucao je na vrata Marcinog stana. Marcia koja je radila nešto u svom studiju ispod stepeništa , otvorila je vrata.
- O bok Will! – pozdravi ga Marcia. – Trebaš Monicu?
- Dobar dan! I da...-odgovori William.
- Ona ti je gore, u sobi. – uputi ga Marcia.
- Ok! Hvala! – pozdravi je William i ode. Popne se na kat i pokuca na vrata Monicine sobe.
- Uđi! – začuje Monicin prigušeni glas iz sobe. William uđe u potpuno zamračenu prostoriju. – Zatvori vrata! – dobaci mu Monica.
- Zašto je ovdje mrak?!
- Zatvori vrata pa ćeš vidjeti. – William ih zatvori i na plafonu i zidu Monicine sobe se prikažu zvijezde, ali tako su bile blizu. – Vidiš?
- Wow! Lijepo! – odgovori William ali ne s tolikim oduševljenjem kakvo je Monica očekivala, a zatim je upita. – I to cijelo vrijeme radiš?
- Da. Predivno je. Mogla bih ovdje ostati cijeli dan. – zaneseno je govorila Monica. – Kada bih barem mogla biti bliže, gledati Zemlju s Mjeseca, a ne ovako...obrnuto.
- Pa lijepo, spakiraj se i odi u NASA-u i moli da te pošalju u svemir. – odgovori joj William blago joj se rugajući.
- U Ameriku? Ma daj molim te...nikada ne bih išla tamo. – odgovori Monica. I time je počela njihova besmislena rasprava o Americi, životu tamo, kriminalu. Na kraju Monica pukne. – Ja smatram da tamo ima jako puno kriminala. Sada, nas dvoje idemo dolje, u dnevni boravak i upalit ćemo televiziju na CNN da vidimo. Ja kažem da će na TV-u biti vjesti o nekom ubojstvu ili nekom traženom ubojici.
- Ok, ja kažem da neće.....ali ja i dalje mislim da pretjeruješ. Uostalom cijela naša rasprava je besmislena. – odgovori Will.
- U šta ćemo se kladiti? – upita Monica.
- Ajde, ako ja dobijem...ti ćeš sve reći Andrewu. Može?
- Hm. – malo zastane Monica, a zatim klilmne glavom. – Može, a ti, ako izgubiš zoveš Ashely van. Može?
- Samo tren...ko je Ashely?
- Moja prijateljica iz škole. Ona cura sa dugom crnom kosom....znaš sada na koga mislim?
- Ona je jednom bila kod tebe?
- Mhm.
- Aha, onda znam. – napokon shvati William.
- Onda....da li pristaješ, Will? – upita ga Monica.
- Pristajem. Mislim mogao sam i gore proći. Štoviše, odlično sam prošao. – nasmije se William.
- Da li bih ja nešto trebala znati? – začuđeno ga pogleda Monica.
- Ma ništa. Ali gledaj realno, Ashely je superzgodna cura.
- Znam, ali imam ja svoje razloge. A sada idemo u dnevni. Pripremi se na poraz. – Monica se nasmije glumeći vješticu. Spustili su se u dnevni i uzeli daljinski istovremeno. Skoro su se potukli tko će upaliti TV, ali onda je William popusti.
- Napokon je proradio taj tvoj dobro skriveni gen za kavalirstvo. – nasmije se Monica i upali TV. Na vijestima je bilo da se i dalje traga za nekim opakim ubojicom koji je pobjegao iz zatvora u Americi. Inače je bio šef L.A. mafije....bla, bla, bla. Zatim je Monicino i Williamovo lice poprimilo neki čudni izraz. Spiker je rekao da je ubojica zadnji put viđen u centru Londona.
- O bože! – prvi je progovori William. – Vjerujem Monnie da znaš da je ovo centar Londona.
- Bojim se i pomisliti. – reče Monica, ali onda joj se pojavi blagi smješak na licu.
- Što ti je pak sad smješno? – začuđeno je pogleda William.
- Mislim, nas dvoje se brinemo, kao da je taj tip pobjegao kako bi nas, dvoje teenagera, ubio. – sada je Monica već prasnula u smijeh. Uskoro joj se i William pridružio.
- Istina...baš smo kukavice.
- Ali dragi moj, - Monica mu se obrati. – ovo ne znači da ćeš se izvući od spoja.
- Dobro, dobro! Pozvat ću je vani, ali jesi li možda mislila i na način. Znaš, nas dvoje baš i ne idemo u istu školu, niti živimo stan do stana.
- Ma ništa se ti ne brini. Ja ću se za to pobrinuti.
- Oke, ali tebi nešto prepuštati je ravno katastrofi. No, ja zaboravih, gdje je Charlie?
- Ma gore je u sobi, vjerovatno zatvoren u WC. Danas Mya i ona neka njena ekipica, tzv. 'Magical four', imaju nastup u Ronnieu. Okupljaju se oni sa predavanja da ih gledaju.
- Ooo! Cool! Imaš ti kakvih planova danas?
- Pa imala sam plan promatrati zvijezde, ali ako imaš alternativu rado ću pristati.
- E, vidiš..nemam. Nadao sam se da ti imaš. Ali, ima jedno mjesto ovdje u Londonu koje obožavam. Ako si spremna, pokazat ću ti ga. Zaista je nevjerovatno.
- Pretpostavljam da nije neko skrovito mjesto u nekom parku s kojeg se vidi predivan zalaz sunca.
- Naravno da ne....mislim ko još vidio da su te stvari zabavne. Mjesto se zove 'The Clink Museum'.
- Ti voliš muzej?
- Vidim da još nisi čula za njega. Ali to je jednostavno čarobno. Vidiš svu kreativnost ljudskog roda. Samo trebaš uzeti 3,50 funte.
- Will, kakav je to muzej? – s nevejricom ga upita Monica.
- Ma tamo su ti izložene sve sprave za mučenje koju su ikada korištene. – reče Will nesigurno misleći da će sada Monica odustati od kratkog izleta.
- A to je to! Ashely mi je pričala o tome kako ona rado posjeti taj muzej. Nikada nije spomenula kako se zove. Rekla je da se to treba posjetiti. Idemo.
- Sada su tri sata. Treba nam barem pola sata, u najboljem slučaju da dođemo tamo, a radi do šest. Požuri se.
- Daj mi pet minuta i gotova sam. – odvrati Monica i nestane na katu. Otišli su.
Post je objavljen 12.01.2007. u 14:26 sati.