I još jedan novi dan...Hvala Bogu što je nedjelja...Ne znam zašto, ali mrzim školu! Nemam ju zašto mrziti, imam dobre ocjene, puno prijatelja, istina poprilično lude profesore, ali nemam pravih razloga mrziti školu. Kad smo već kod škole, pa danas moram na instrukcije iz kemije. Kemija mi je uvijek bila problem, a sad kad je skoro kraj osmog razreda moram posebno paziti. Za točno četiri tjedna počinju ljetni praznici...hm...zapravo za tri jer zadnji tjedan idemo na maturalac!!! Bit će ludo. Ide naš razred, 8.c, idu i 8.a i 8.b, a saznali smo da će ići još jedna škola iz Zagreba, ali još ne znamo koja. Idemo na Hvar u bungalove. Bit će nas dvoje u svakom. Mislim da ću biti s Majom. To će biti ludnica jer pola razreda ne zna kuhati...
-Tina! Dođi ovdje!-čula sam mamin glas
-Ma evo me, nemoj me gnjaviti!
-Tvoja sestra mora reći nešto važno! Daj dođi dolje!
Odjednom me oblio hladan znoj, što je to važno. Moja sestra Tajana ima 21 godinu, ima dečka Tomislava već dosta dugo i ja ga stvarno volim jer je tip super, obožavam kad dođe kod nas,
pogotovo kad prespava za vikend. Imam ja još i buraza koji je dvije godine stariji od mene, on me posebno živcira kad me gnjavi da sam klinkica, da sam još u osnovnjaku, da je on drugi
srednje...Moglo bi se reći da je on razmaženo derište, Hvala Bogu da nije štreber, ali stvarno je mamin sin. Kad kažem mamin sin, mislim da ga stara obožava, on ju jedini sluša..., mi trebamo biti kao on...ma ni stara nema pojma šta priča. Kad mama ode na posao, on se totalka preobrazi. Kroz cijelu kuću se čuje muzika (šta meni ne smeta jer on sluša rock i recimo metal), dok mame nema i kada je u društvu, glumi frajera.
Brzo sam navukla trenirku i odjurila niz stepenice prema dnevnom boravku, već sam preko šanka kuhinje vidjela da je i Tomislav tamo, vidjela sam da su mama i buraz tamo...Sad sam osjećala strah...
-Hvala Bogu da si i ti došla-našalio se Tomislav
-Bok, Tomislave...šta je bilo?...-osjećala sam se zbunjeno
-Tajana i ja vam moramo nešto reći...
-Tina, Filipe, Tomislav će doći živjeti kod nas.-mama je ponosno objavila
Samo sam se lagano nasmješila i počela razmišljati: Ako on dolazi k nama, znači da njima treba veća soba, a ja imam najveću...ma ne, šta je meni, pa trebala bih se veseliti toj vijesti. Tomislav dolazi k nama, pa ja ga obožavam...on je super...
-Tina. Tina? Tina!-odjednom me nešto vratilo u stvarnost
-Ha, molim?-Zbunjeno sam podigla pogled i vidjela ozarena lica moje sestre i Tomislava, moj buraz je bio presretan, a šta bi i trebao, neće više biti jedino muško u kući.
-To, forica! ...a gdje će biti vaša soba?-Filip je naćeo temu koja mi se uopće nije sviđala
-Pa ne znam, gdje nam mama da...
-Tajana, gdje god hoćeš, tvoja soba je premala...uzmi Tininu.
Ne mogu vjerovati! Stvarno će me nakon 15 godina otjerati iz moje sobe, mog raja…neću valjda morati u Tajaninu sobu. Njena soba je jako mala. U sobi ima samo krevet, mali ormar s televizorom i ništa više jer nema mjesta. Zašto uvijek ja moram biti žrtva?!
-Molim!? Ma daj njena soba je premala!-povišenim tonom opet vratila sam se u stvarnost
-Tina, nemoj sad raditi probleme! Tajana i Tomislav idu u tvoju sobu!
-A kud onda ja idem? Ja ne mislim ići u njenu sobu!
-Mene boli briga kuda ti ideš, ali oni idu u tvoju sobu i gotovo.-
Znala sam da nema koristi prepirati se jer je ipak u pravu. Moja soba je najveća i taman je za dvoje, pa ako je Tajana mogla biti u tako maloj sobi onda bi trebala i ja...ali ja ne mogu, meni treba moj prostor! Gdje da idem? U njenu sobu ne mogu...
Digla sam se sa velike fotelje i krenula kroz blagavaonu do stepenica. Kod šanka sam se još jednom okrenula i pogledala kako su svi sretni. Dok sam se penjala stepenicama, razmišljala sam
što da radim. Prošla sam hodnik i ušla kroz zadnja vrata u svoju sobu, u svoju sada bivšu sobu...
Post je objavljen 12.01.2007. u 14:24 sati.