Evo kad sam pisala meme,pod br.2 napisala sam da sam emocionalni defekt.Pa kad sam već kod toga odlučila sam napisati ponešto o svojoj obitelji što može uvelike objasniti i moj defekt :-)
Inače ne volim pisati o tome,ali sada mi je baš došla neka želja,gotovo potreba.
Kao prvo,moji su roditelji daleko od tipičnih roditelja i da netko ne zna da smo si u rodu,s obzirom na to kako razgovaramo,ne bi ni mogli shvatiti da su mi to roditelji.
Mi smo "hladna" obitelj! Oca nitko ne voli jer je većinu svog života proveo "pod gasom",a onaj dio koji nije,proveo je iskazivajući vlastitu sebičnost.Zovemo ga Frank (duga priča) i u mojoj se kući ne čuje riječ tata.
Majka je s obzirom na svoje roditelje(također "hladne") i život kakav ju je strefio postala gotovo hladnokrvna(izvana naravno)
Kod nas nema grljenja,ljubljenja,riječi poput volim te i sl.Mi smo poput četiri neznanaca u kući.
Ja svoju majku obožavam,često zajedno šećemo i stvarno mi je stalo do nje,ali mi si to ne pokazujemo.
Mi se više zajebavamo,častimo raznim nazivima (ali vjerujte da je čisto iz milja :-)) mada vjerujem da nećete uspjet shvatiti) poput kurva mlada (ona meni) ili kurva stara(ja njoj) :-)) (eto bili su to samo primjeri,nadam se da nećete krivo shvatiti)
Nemamo zajedničke večere,ručke,obiteljska okupljanja i sl.
Jede tko kada stigne i što hoće i onda svatko na svoju stranu.
Frank je uglavnom u dnevnom boravku,majka poslje posla ode negdje šetati u prirodu i onda dosta rano spavati,brat je ili na fasku ili na poslu,ostalo vrijeme u sobi na kompu (ili vani),a ja se šećem od sobe do kuhinje :-)
Brat također ne pokazuje emocije(ne obitelji).Tvrd je kao orah! Ali je za razliku od mene veoma društven i otvoren pri novim poznanstvima.
Jedina bića prema kojima se svi raznježimo su naši psi.
Dakle grliti,ljubiti i sl.za mene je velika nepoznanica.Naprotiv,to mi stvara nelagodu.A iskazivanje emocija je slabost,gotovo sramota i velika neugoda(naravno da nije,ali u mojoj glavici se svašta stvorilo dok sam odrastala).
Mislim da veliki dio krivice mogu prebaciti na Franka jer nam je naša hladnoća svima bio obrambeni sustav,sredstvo za preživljavanje.
A poslje kada društvo već stvori određenu sliku o tebi,onda je se još teže riješiti.
Ako bih ja zaplakala u razredu to bi bile reakcije: x plače! Zamisli! (zar je moguće)
Ne,nisam čovjek,nemam suza!Govno sam!
Uglavnom,mogla bih svašta reći o svojoj obitelji,kako užoj tako i široj,ali neću.
Htjela sam vam samo pokazati kako zaista za većinu toga što primjetimo na nekoj osobi,uzrok možemo naći u podlozi,odnosno obitelji.Vidim to na sebi,vidim to na svom starom,na svojoj majci,na ljudima oko mene...
Samo ću iz ovoga izvesti zaključak da se nadam da ću jednog dana sresti jednu osobu koja će mi svojom ljubavlju pomoći da se "oslobodim" i da ću sa tom osobom stvoriti veseli dom,pun toplih trenutaka - jer ne želim da mi djeca budu defekti.
Veliki pozdrav!
Post je objavljen 12.01.2007. u 13:20 sati.