dok sam..
zivio u nekom svijetu koji je bio dobro opisan u pjesmi
"pos'o kuća birtija" sve mi je bilo ono ok...
i onda sjednem...
razmislim da j ato ne zelim od zivota bas...
mozda zvuci glupo
ali volim svoj posao
i nije mi tesko odraditi nesto , dok god vidim da sam pomogao ljudima i da mi zahvale...
ali eto ...
nism au stvari htio pisati o tome..
prekinuo me telefon...
krenuo sam pisati i nekim drugim stvarima...
recimo...
za drage ljude , ne znam kako to drugacije reci, osjetim sto im se dogadja...
u glasu prepoznam zurbu, u smijehu prepoznam tugu..
cak neki put i u slovima prepoznam svasta...
i onda jos kao slag ako nekog sanjam od dragih ljudi
onda znam da je nesto... p atako ako se ujutro sjecam prva svar je nazvati ih...
cisto da vidim jeli sve u redu...
dobro sad se suzdrzavam pa onda ne zovem uvjeravam se da je sve ok ...
ali onda znam poslati sms , cisto reda radi :)
postoji dalje skupina ljudi od kojih nikad ne odustajem
mala ali odabrana, nije da ne raste raste ali... recimo sad ih u njoj ima 7
bez familije, a ako pogledam odnos musko zensko je 1:6 (hvala kume ;) )
e sad... z anjih obicno kazem da su to osobe koje su mi dokazale
da su vrijedne ne-odustajanja...
zasto to pisem ? eto
onako to mi nekako povezano...
sta jos...
sa nekim ljudim mogu pricati satima....
na kavi, preko telefona, preko mobitela, video konferencijmo :D
sa nekim ajedva cekam da zavrsim konverzaciju
tako ej to ...
i da u svom zivoti ne zalim ni za cim (dobro ajde dok pogledamo ocima morske kornjace koja zivi 300 godina nije neki dug zivot ali opet...) osim sto jednoj osobi nisam rekao sto osjecam ..
sto bi rekli moja Buba Erdeljan.
neki put svoj post posaljem svojoj autocenzuri da procita...
da ne ispadne...
i z ašutericu...
kako se jos nisam izvjestio onda do sad samo 156 klikova
ali ne mojom krivicom...
TVOJOM krivicom ;) :D
Post je objavljen 12.01.2007. u 13:00 sati.