Marketing
Da li da se smijem ili da plačem???
…trudila sam se. Možda previše oko stvari koje zapravo nisu ni bile bitne, a ono što je bilo najbitnije od svega za mene je predstavljalo "sitnicu"… mislila sam da mi neće biti teško ostanem li bez njega… mislila sam da mi on ne predstavlja ništa..ništa osim prijatelja… a zapravo... zapravo mi je stalo do njega. Nije da ga volim, još uvijek patim za bivšim, ali.. i volim ga na neki način. Neki čudan način. Ipak je on bio taj koji mi je pomogao da se vratim u "ovaj svijet", da prestanem sa glupostima i uozbiljim se…
Sjedili samo u našem omiljenom kafiću. On, naša dva naj frenda & ja. Sve je počelo nekom glupošću, mojim provociranjem…ali, on inače nije reagirao na takve stvari. Previše je bio mirna osoba da bi dozvolio plavokosoj djevojčici poput mene da ga "pomuti". No, ovaj put nije bilo tako. Vratio je, i to tamo gdje najviše boli… Prvo što sam pomislila je da želi ispast faca pred ova dva naša "ljubimca", ali shvatila sam da nije tako jer ipak oni poznaju i njega i mene, i točno znaju kakvi smo oboje…
Započela je svađa… Njegovo kritiziranje mog, kako on kaže "djetinjastog shvaćanja veze", hmmm… a kako bih ju ja trebala shvatiti? Mislim, za mene ovo nije bila neka ozbiljna veza, već nešto puno blaže… i onda započinje opet ista stvar "VARAŠ ME… JOŠ UVIJEK SE NALAZIŠ SA NJIM…" hmm, da… mislim da sam jedan dio u svemu ovom preskočila… postojao je još netko… netko s kim sam bila svaki dan kad sam prekinula sa bivšim. Bio mi je oslonac… osoba koja mi je davala sve što mi je trebalo…mislim, sve bi to bilo ok, da to između mene i toga dečka nije trajalo i kad sam prohodala sa ovim… tako da, razumijem njegovu ljutnju.. njegovo nepovjerenje…
Na sve te njegove kritike ja samo šutim. Ne volim govoriti… jer, što god da kažem znam da će on to shvatiti na neki svoj način… da će izvući iz toga nešto što je on toga trenutka "htio" čuti… Nisam mu htjela objašnjavati da je sve to prošlo…dobro, i nije ,ali… hmm, da…
I znate što sam napravila?!? Ostavila sam ga… Rekla sam da ja ne mogu više ovako… da mi je dosta svađa, njegove ljubomore svaki put kad me netko pogleda… zapravo, mislim da sam mu u jednom trenutku rekla da mi je dosta njega… A on? Okrenuo se i otišao…
Nakon nekih sat vremena mi je poslao por. Nešto u smislu da mu je žao, da moramo pričati jer on to ne želi ovako… no, ja ne znam želim li to!?! Ne znam uopće što učiniti… Znam ,prošlo je već skoro god. dana kako sam prekinula sa bivšim… trebala sam već zaboraviti… krenuti dalje, ali… nešto me koči. Kao da cijelo vrijeme očekujem njegovu por… kao da cijelo vrijeme očekujem da me barem pozove na kavu, onako.. "čisto prijateljski"…
No, odlučila sam. Nema više ni jednog dečka pored mene. Ne treba mi… moram prvo zaboraviti da bih mogla krenuti dalje, a… mislim da ću to najbolje napraviti ako pustim sad sve… i usredotočim se na anu…Hmm… što vi mislite o svemu?!? Znam, gadura sam, ali… ne znam ljepotice moje… držite mi fige da sve bude ok.
Uh, sigurno sam vas namučila sa svim ovim…ali morala sam… bilo bi mi previše teško da sam prešutjela sve to…
Htjela sam vam reći i HVALA što ste me sve tako lijepo dočekale 
, i…to bi bilo to…
IMAM 51 KG. !!!!
hmmm, kako je to moguće?? Pusa mršavice, sve vas puno volim
Post je objavljen 12.01.2007. u 12:56 sati.