Danas mi je rođendan i osjećam se sasvim obično. Stariji sam jednu godinu, imam ih dvadeset i šest sada i ne osjećam se ništa mudrijim, pametnijim, uspješnijim nego jučer kada sam imao dvadeset i pet.
Rodio sam se na današnji dan, prije točno dvadeset i šest godina u devet i pedeset i ped ujutro u jednoj slovenskoj bolnici. Rodio sam se zbog toga što sam bio začet, a bio sam začet zato što je Tito umro, a moji starci su bili toliko shrvani od tuge da su se išli ševiti bez zaštite u lokalnom izletničkom parku.
Stari tada nije bio odavde. Došao je na sezonu, privremeno, a kada je to razdoblje završilo otišao je natrag u rodnu Vojvodinu. Naravno, nije računao da je napravio djete, odnosno mene, i da će ga stara plačuću zvati i prisiliti ga da ju oženi. I tu su počeli problemi. Za mene, za njih, za moju sestru i cijelu jebenu okolicu. Sa mnom. Sa trenutkom mog začeća, sa prvim udisajem moje duše u novom ljudskom tijelu.
Rođenje je nova, bijela izmaglica. Isprva je bila toplina, a onda neugodna bjelina. Sjećam se majčinog prvog mirisa, i neobrisiv osjećaj mržnje prema njoj, prema doktorima jer su me izvadili iz ugodne tople kesica koja je bila cijeli moj svijet, moj dom i mjesto mog nastanka. Onda tama, tih prvih nekoliko godina mog života. Ne sjećam se gotovo ništa. Mislim da sam imao dvije ili tri godine kada sam se zaletio među starce koji su se tukli sred dnevnog boravka. Vikao sam na njih da prestanu. To je izgleda funkcioniralo.
Nisu se nikada pitali kako je to utjecalo na mene. Naravno, skoro se nikada ne pitaju, ali naučen sam već na to.
Otišao sam u vrtić, pa onda u školu. U među vremenu preselili smo se u novi stan kojega je stara dobila putem svoje visoke pozicije na poslu, i vjerojatno zato što je imala lijepu crvenu knjižicu sa petokrakom u vlasništvu.
Stari pije. Stara plaće i svađa se sa njime. Odrastam sam. Imam sestru s kojom ne komuniciram, u društvu oskaćem. Nije mi to pretjerano bilo jasno tih privih nekoliko godina u školi, bio sam pre mlad. Sada shvaćam da su me držali izoliranog. Čudno, ne shvaćam zašto.
Stara odustaje od članstva u KP. Nije se više slagala sa politikom stranke, nije više vjerovala u to. Poslije Tita sve više nije bilo isto. Jebi ga. Prijete joj, ali ništa se ne događa. Stari je bio isto član, ali njegova tranzicija vani je bila mnogo lakša. Samo je prestao pačati članarinu pa su ga izbacili. Tipično. Naslijedio sam te obje osobine od njih. Tu tvrdoglavu pravednost od stare i nemarnost od starog. Sjeban je ovo svijet. Trebat će mi sve što mogu dobiti.
Odlazim u školu, srednju. Gimnaziju po želji mame. Tada sam još uvijek debeli dječačić. Nemam puno prijatelja, nijedan nije blizak. Imam odlične ocjene, gimnazija mi leži. U lošem sam razredu pa zato moj trud izgleda još bolji. Pratim profesore, shvaćam što traže pa im to dajem. Ljudi misle da sam pametan, ali nisam, prosječno sam inteligentan, samo dobro motrim i iskorištavam situaciju. Tri predmeta koje sam najviše volio u srednjoj školi: povijest, hrvatski jezik i književnost te informatika. Još uvijek volim te tri stvari. Povijest najviše, pogotovo vojnu. To mi je hobi. Volim proučavati povijest bitaka i ratova.
Počinjem trenirati košarku. Mršavim. Zatočenjem svoju prvu vezu sljedećeg lijetat. Imam sedamnaest godina. Ona je bila mlađa i zvala se Ana. Ona je uhvatila mene i nije me puštala sve dok nisam rekao da. Završili smo naš odnos tri mjeseca kasnije. Prevario sam ju dok tijekom svojeg maturalnog putovanja u Španjolskoj. Imao sam prve pune seksualne odnose sa dvije ili tri žene tijekom tog putovanja. Započeo sam odmah u autobusu na putu tamo. Autobus je bio na kat. Negdje u noći, na gornjem katu, hvatam curu iz ekonomske škole i pitam ju da li će sjediti kraj mene. Autobus je prekrcat ljudima i torbama. Voze nas Slovenci. Ljubimo se uskoro. Ne shvaćam zašto. Imala je dečka tada, mesara koji je bio stariji od nje, svaki put kada ga vidim u mesarnici smijem mu se u lice i pitam se kada ću dobiti sataru u lice. Ne znam zašto. U biti to je veoma djetinjasto ponašanje. Drka mi kurac u tom prepunom autobosu. Svi spavaju. Neki su budni i gledaju. Ne dira me to. Španjolska. Tijekom dana smo putovali, a ja sam se trijeznio. Hvatao bi se za ljude i puštao ih da me vuku. Sjećam se plaža na Costi Bravi. Predivne pješčane plaže koje su bile živa opasnost u šest ujutro kada sam ševio Njemicu na obali. Ševio pod navodnicima. Imala je gačice na sebi i trljao sam kurac o njezinu vaginu kroz bijeli pamuk. Svršila je. Moje prvo svršavanje.
Ozljeda. Moj se svijet ruši. Trgam kuk na košarci. Prekidam trening. Netom prije sam dobio ponudu da igram za neko američko sveučilište. Stara nije dala, rekla je da neće dozvoliti Americi da me uzme. Sada to nije važno. Sa to tom ozljedom moja karijera pada u vodu. Nema više Amerike, nema više prve lige. Počeo sam trenirati košarku da bi se osjećao bolje, da bi smršavio. Ostalo je došlo samo. Našao sam društvo. Bili smo bliski. Trener bi nas gađao stolicama na treningu, a stopala bi mi bila plava od trčanja. Nisam bos mogao hodati od bolova. Sve ja palo u vodu.
Odlazim na faks. Upisujem se na FOI. Pripreme prelazim kod bake. Pričamo, pokazujem slike iz obiteljske povijesti. Upoznajemo se bolje. Umire dvije godine kasnije. Pogreb se održava na prvi dan proljeća. Sretan sam. Dan je lijep i po prvi put mogu u menzi jesti sa iksicom. Mogu si birati predjelo i glavno jelo. Mogu kombinirati i naručivati si još. Izvojevam malu pobjedu sa konobaricom koja mi nije htjela dozvoliti da iskoristim tu mogućnost. Ali, nije me zaustavila.
Pogreb. Održavalo se pet ili šest pogreba taj dan. Zgodne cure u elegetnim , crnim haljinama. Ja sam odjeven u crno odijelo sa bordo košuljom. Bio sam zgodan. Na pogrebu plačem.
Na faksu sa počeo imati normalne seksualne odnose. Upoznajem jednu curu, pa drugu. Hodam s njima, ševim se s njima. Cure mi se upucavaju. Nešto što nikada nisam doživio. U raju sam. Započinjem ozbiljnu vezu. Vjeran sam, dobar sam. Ona to iskorištava i maltretira me. Prekidamo za šest mjeseci. Uništen sam. Odlazim doma na ljeto. Imam samo dva ispita do uvjeta. Na kraju tog ljeta dajem jedan, a drugi pada. Ne sviđa mi se faks. Želim ga prekinuti , ali me drže tamo. Situacija u obitelji je nesnosna. Pristajem. Sve je bolje nego biti doma.
Upoznao sam dvije drage cure to ljeto. Jednu slovenku iz Zreča. Bila je starija od mene, i totalno spaljene. Svidjela mi se. Vodili smo ljubav u moru na plaži , okruženi ljudima, i na travnjaku ispred hotela po noći. Druga je bila lokalna cura. Bila je gluhonijema i predivna. Bila je dobra osoba. Otišao sam natrag na faks. Više se nikada nismo vidjeli. Čuli se nikada nismo mogli. Ponekad mi je žao zbog toga.
Faks. Droge, seks, pisanje, igranje rpgeova, gledanje filmova, opijanje. Započni ponovno. Tada sam započeo vezu s Danielom. Veza je bila problematična, loša, ali je trajala. Ona se jako zaljubila u mene i nije me puštala.
I tada je završila. I sada sam tu. Ovjde kod sebe doma i imam dvadeset i šest godina. Prva mi knjiga izlazi uskoro, a radim na drugoj. Na radio su mi ponudili da rade emisju o meni, kao piscu. Odbio sam. Crvena mi je to sredila. Ja želim svojim snagama uspjeti na tom polju. Ne želim pomoć.
Danas mi je rođendan i za sada se ništa divlje nije desilo. Roditelji rade neki poseban ručak, Crvena je pozvana. Ako pristane , upoznat će moje starce. Vjerojatno neće.
Post je objavljen 12.01.2007. u 10:40 sati.