Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/samael

Marketing

Mitologija

Sotona
Sotona (heb. satan; aram. lat. Sátanas) znači protivnik: optužitelj, dok se u religiji on se smatra palim anđelom, demonom, vragom ili manjim božanstvom. U abrahamskim religijama (židovstvo, kršćanstvo, islam) Sotona je nadnaravno biće koje je utjelovljenje zla. Obično poznat je kao vrag ili đavao (lat. Diábolus), gospodar tame, Belzebub, Nečastivi, Mefisto, ili Lucifer. U Talmudu Sotona se spominje pod imenom Samael. U islamu Sotona je poznat kao Iblis (arap. %(DJ3) ili Šejtan (arap. 4J7'F), a bio je poglavica Đina, posebne vrste duhova prije svoje pobune i pada. Sam Isus Krist dva ga puta zove knez ovoga svijeta (Iv 12,31) i (Iv 14,30). U umjetnosti i literaturi Sotona je poprimao razne oblike kroz povijest. Prema jednoj interpretaciji u Knjizi Postanka, Sotona je bio prikazan kao zmija koja uvjerila Evu da pojede zabranjeno voće. Najpopularniji oblik koji se zadržao do današnjih dana jest oblik koji je imalo starogrčko božanstvo Pan; tj. polu-čovjek polu-koza, s rogovima i kozjim nogama, dok u ruci drži trozubac. U mnogim današnjim interpretacijama, Sotona je neugledna osoba tamne kože, s bradicom kao koza, bez kozjih nogu. Dok je u drugim interpretacijama on šarmatna i zgodna muška, rijeđe ženska osoba koja krade ljudske duše tako da ugađa ljudskoj taštini s ponudama ili ugovorima koje su suviše dobre da bi se propustili.

Zmaj
Zmaj je u mnogim svjetskim mitologijama čudovište nalik golemoj zmiji ili kakvom drugom gmazu, s magičnim osobinama. Mitološka stvorenja koja posjeduju slične osobine vrlo se često pojavljuju u različitim svjetskim kulturama.
Različita bića koja se sada nazivaju zmajevima vjerojatno ne potječu iz samo jednog mita, ali su spontano uključeni u mitologiju brojnih kultura diljem svijeta. Obično su prikazivani kao bića nalik zmijama ili gmazovima koja se izležu iz jaja, a imaju izdužena tijela prekrivena ljuskama; gotovo uvijek su prikazivani s velikim očima, a često (ali ne uvijek) i s krilima i kako rigaju vatru.
Iako se zmajevi (ili zmajolika stvorenja) često pojavljuju u legendama širom svijeta, različite
kulture drugačije ih zamišljaju i prikazuju. Kineski zmajevi (Pojednostavljeni kineski: ™; Tradicionalni kineski: Ť), i općenito zmajevi u mitologiji dalekog istoka smatraju se dobrim stvorenjima, dok su oni iz europske mitologije većinom zla stvorenja (iako postoje i iznimke). Zli se zmajevi također pojavljuju i u perzijskoj mitologiji i ostalim kulturama. Zmajevi su imali veliku duhovnu važnost u različitim religijama. U mnogim istočnim kulturama i indijanskim plemenima zmajevi su bili, a u nekim kulturama još uvijek i jesu, štovani kao predstavnici sila prirode i svemira. Povezivani su s mudrošću - često su smatrani mudrijima od ljudi - i dugovječnošću. Obično se smatralo da posjeduju neku vrstu magije ili neke druge nadnaravne moći, a često su povezivani i s vrelima, kišom i rijekama. U mitovima nekih kultura čak imaju i dar govora. Zmajevi su danas veoma popularni likovi u fantastičnim romanima i video igrama. U srednjem su vijeku zmajevi često bili simboli napuštanja vjere i izdaje, ali i ljutnje i zavisti, a s vremenom su postali i simbol velikih katastrofa. Također, bili su i simbol neovisnosti, vodstva i snage. mnogi su zmajevi predstavljali i mudrost; ubijanje zmaja nije samo samo davalo pristup njegovom blagu, nego je značilo i da je junak savladao i najlukavije od svih stvorenja. U nekim kulturama, a posebno u kineskoj, ili u okolici Himalaje, smtra se da zmajevi donose sreću. Joseph Campbell je u dokumentarcu Moć mitova (The Power of Myth) zmajeve opisao kao simbol božanskog zato što predstavljaju spoj Neba i Zemlje: obličje zmije (zemlja) i ptice (zrak, nebo).

Istočna Azija
U nekim dijelovima Azije zmaj je simbol sreće ili zdravlja, a ponekad ih se čak i štuje. Azijski su zmajevi smatrani mitskim vladarima vremena, a posebno kiše i vode. U Kini te u Japanu i Koreji, Modri zmaj predstavlja proljeće te element drva, a ujedno je i čuvar Istoka. Zmajevi iz kineske mitologije veći su dio vremena živjeli pod vodom, a ljudi su ponekad nudili rižu kao dar zmajevima. Kineski zmajevi nisu prikazivani s krilima kao europski zato što se vjerovalo da oni mogu letjeti pomoću magije. Žuti zmaj (Huang long) s po pet panđi na svakom stopalu je pak simbolizirao carski autoritet u Kini, a posredno i kineski narod. Kinezi često koriste termin "Potomci Zmaja" kod izražavanja pripadnosti narodu

Feniks
Feniks je po egipatskoj mitologiji sveto mitološko biće koje je u obliku vatrene ptice. Govori se da živi 500, 1461 ili 12594 godina (ovisi o izvoru), feniks je muška ptica crveno-zlatne boje. Nakon kraja životnog kruga feniks izgori, a iz pepela nastane mladi feniks. Mladi feniks pepeo pretvori u jaje i šalje ga u grad Heliopolis (grčki Grad sunca) u Egiptu. Govori se da se izliječi kad je ozljeđen, a to dokazuje njegovu besmrtnost - simbol vatre. Još jedna osobina mu je da pomoću suza može izlječiti bilo kakvu ranu

Kentauri
Kentauri (grč. Kéntauroi)) bića su iz grčke mitologije. Kentaur je polukonj i polučovjek koji šeće šumama i voli samoću. Često ih prikazuju kao raskalašena i nagla bića. Jedina je iznimka Hiron. Izvrsni su ratnici, a hrane se sirovim mesom. Kentaursko grčko ime Kentauros moglo bi biti složenica od ken i tauros što znači probadajući bik, ali bi također moglo označavati i ubojicu bikova. Kentauri su najpoznatiji zbog borbe s Lapitancima. Naime, htjeli su oteti Hipodamiju i ostale žene na dan njezina vjenčanja s kraljom Piritom, Iksionovim sinom. Ondje je bio prisutan i Tezej, junak i osnivač gradova, koji je pomogao Piritu. Jedan je lapitski junak, Kenej, kojeg oružje nije moglo raniti, bio pretučen od Kentaura kamenjem i granama drveća. No, na posljetku su Kentauri pobijeđeni i uništeni. Kao i Gigantomahija i Titanomahija, i ovaj je rat metafora borbe između civiliziranosti i barbarizma
Pjesnik Pindar iznosi da je Kentaurima otac bio Kentaur, sin lapitskog kralja Iksiona i kraljice Nefele, utjelovljenja oblaka. Poslije je mlađi naraštaj Kentaura izgubio svoju surovost te su se pridružili Dioniziovoj pratnji - Satirima.
Moguće je da su isprva Kentaurima smatrani Tesalijci koji su stalno jahali konje, a kasnije se ta metafora pretvorila u mit. Homer Kentaure naziva više zvijerima nego ljudima.
Najpoznatiji Kentauri bili su Nes, Hiron, Fol i Eurition koji su bili likovi u pričama o Heraklu.
Najpoznatiji je bio Hiron koji se razlikovao od ostalih kentaura. Kentauri su bili zloglasni kao nasilni i nekulturni pijanice. Za razliku od njih, Hiron je bio pravi kontrast, inteligentan, civiliziran i ljubazan. Bio je stručnjak za umjetnost, lov i medicinu, a također i proricanje. Odgajao je i poučavao brojne grčke junake i bogove; imao je dar kojim je omogućio svojim učenicima da otkriju svoje najveće potencijale

Minotaur
Minotaur (grč. Minótauros = minojski (kretski) bik) u grčkoj mitologiji mitološko je biće koje je polubik i polučovjek. Bik je još znan kao Asterius ili Asterion ("zvjezdani"), ime koje je dijelio s Minosovim očuhom. Prije nego što je postao kralj, Minos je od boga Posejdona zatražio znak da će on, a ne njegov brat doći na prijestolje. Posejdon se složio te je poslao bijelog bika, ali pod uvjetom da ga Minos njemu žrtvuje. Prekrasan je bik izašao iz mora, a Minosu je bio tako lijep da je radije žrtvovao drugoga bika, misleći da Posejdon neće primijetiti. Posejdon se razbjesnio te je učinio da se Minosova žena, Pasifaja, ludo zaljubi u bika. Pasifaja je otišla Dedalu da joj pomogne, a on je smislio kako će utažiti njezinu strast. Napravio je drvenu kravu, a Pasifaja je ušla u nju i skrila se, a bik ju je oplodio. Tako je Pasifaja začela i rodila polubika i polučovjeka - Minotaura. Pasifaja ga je odgajala u dok je bio dijete, ali kako je rastao, tako je postao bjesniji. Delfijska je proročica rekla Dedalu da sagradi labirint u kojem bi držao Minotaura. To je i učinio, a labirint je bio ispod Minosove palače u Knossosu Androgeja, Minosov sin, ubili su Atenjani, ljubomorni na njegove pobjede na Panatenskom festivalu, Egejovim igrama, gdje je svaki put pobijedio. Druga inačica mita govori da ga je ubio kretski bik na Maratonu, na Egejovu zapovijed. Da bi osvetio sinovu smrt, Minos je zaratio s Atenom. Zahtijevao je da se sedam atenskih djevojaka i mladića (izabranih izvlačenjem slamki) žrtvuje Minotauru svakih devet godina (ili prema nekim izvorima svake godine; prema kretskoj astronomiji, pun je Mjesec bio u ekvinociju svakih osam godina). Kad se treće žrtvovanje bližilo, Tezej se dobrovoljno javio da će ubiti čudovište. Obećao je svome ocu Egeju da će postaviti bijela jedra ako pohod bude uspješan. Arijadna, Minosova kći, zaljubila se u Tezeja i pomogla mu da izađe iz Labirinta davši mu klupko vune kojim je slijedio vlastiti trag. Tezej je ubio Minotaura magičnim mačem koji mu je dala Arijadna te je pustio ostale Atenjane iz labirinta. No, Tezej je zaboravio promijeniti crna jedra tugovanja na brodu s bijelima, te je njegov otac Egej, shrvan počinio samoubojstvo. Naime, danima je gledao na pučinu, i kad je vidio crna jedna, od tuge se bacio u more koje je po njemu nazvano Egejsko more. Minos je bio ljut što je Tezej uspio pobjeći te je zatvorio Dedala i njegova sina Ikara u labirint ili, prema nekim izvorima, u toranj. Uspjeli su pobjeći tako da su napravili krila. No, Ikar je letio previsoko te se vosak na krilima otopio, a on je pao u more.

Yuki-Onna
Yuki-Onna (snježna žena) je duh koji se nalazi u japanskom folkloru. Popularna je u animeu, mangi i ostalim japanskim animacijama. Nekad je zamjenjena s likom Yama-uba, ali ta dva lika nisu ista

Bazilisk
Bazilisk (grčki basileus, kralj) se u Grčkom i Europskom carstvu životinja spominje kao kralj reptila. Govori se da ubija pogledom. U djelu Naturalis Historia autora pod imenom Pinije Stariji, bazilisk je mala zmije koja je toliko otrovna da ostavlja trag otrova za sobom, a pogled joj je jednako smrtonosan. Bazilisk kao mitološko biće spada u kategoriju legendarnih zvijeri.

Hidra
Lernejska Hidra u grčkoj mitologiji stvorenje je sa zmijskim tijelom i mnogo zmijskih glava te otrovnim dahom; Tifonov i Ehidnin potomak. Lernejsku Hidru ubio je Heraklo kao jedan od svojih zadataka, a ona je sama živjela u lernejskom jezeru u Argolidi. Heraklov je zadatak bio ubiti lernejsku Hidru. Stigao je do lernejskog jezera gdje je ona živjela. Prekrio je usta i nos tkaninom da ne bi udisao otrovne pare te je ispalio goruće strijele u njezin brlog da bi je izmamio. Potom se suočio s njom te joj je srpom odsjekao glavu, ali kad bi to učinio, narasle bi nove dvije. Apolodor donosi da je Heraklo shvatio da ovako ne može pobijediti Hidru te je zamolio svoga nećaka Jolaja za pomoć. On se dosjetio (možda ga je nadahnula Atena da spale rane nakon što odsjeku glavu. Heraklo je odsjekao glavu, a Jolaj je spalio rane i to je ubilo Hidru. Jednu njezinu besmrtnu glavu postavio je ispod velika kamena na svetom putu između jezera i Eleja, a potom je umočio strelice u Hidrinu otrovnu krv i tako završio zadatak. Druga inačica priče govori da je, nakon što bi osjekao svaku glavu, umočio mač u Hidrinu krv i koristio njezin otrov da glave ne bi ponovno narasle. Jedna inačica priče donosi da je Hera poslala raka da mu grize noge i da ga gnjavi nadajući se da će biti uzrok njegovoj smrti. Poslije ga je postavila kao zviježđe Rak na nebu da slijedi Lava, Heraklova simbola. Herar i Euristej poslije su rekli da je zadatak nevažeći jer mu je nećak pomogao te je, umjesto prvotnih deset, Heraklo morao izvršiti dvanaest zadataka. Heraklo je poslije koristio otrovne strelice da bi ubio Kentaura Nesar. Njegova je otrovana krv na posljetku ubila i samog Herakla nakon što je Nes dao Dejaniri otrovanu košulju koju je ona poklonila Heraklu bjevši ljubomorna na drugu ženu.

Naga
Naga ili Nagas ("zmija") su po južno Azijskoj mitologiji drevna rasa čovjekolokih-ljudi koji su ponovno oživljeni, a najpopularniji su u južnoj Indiji. Sluge su hindu boga pod imenom Varuna. Nage žive u palači Patala, u jednom podzemnom gradu. Djeca su bogova Kasyapar i Kadru. Nege su neprijetelji Garuda, božanskih ptica u budističkoj i hindu mitologiji.

Duh
duh (grčki lat. spiritus, mens).
1.U arhaičnim religijama, duša preminule osobe koja prebiva među preminulim predcima, a nakon eventualnog utjelovljenja opet se vraća u život; sjena, utvara.
2.U spiritizmu i okultizmu, duša preminule osobe koja se zaziva preko medija na spiritističkim seansama.
3.U monoteističkim religijama, nematerijalno, netjelesno biće, čisti duh (Bog, anđeo, đavao).
4.U Starom Zavjetu, božanski duh (ruah) koji nadahnjuje čovjeka i priopćuje mu objavu (proroci).
5.U Novom Zavjetu, otvorenost ljudske osobe prema milosti, odgovornosti i konačnom ispunjenju u Bogu. U tom smislu duh oprjeka je puti, a ne tijelu.
6.U kršćanskoj teologiji i filozofiji, nematerijalna supstancija (spiritus) koja može biti stvorena (anđeli i čovjek) i nestvorena (Bog). Ljudski duh je nematerijalno počelo, nositelj racionalnog mišljenja i htijenja. Za zemaljskog života u dubokoj je povezanosti s tijelom, prostorom i vremenom. Prema sv. Augustinu, ljudski duh je božansko prosvjetljenje, prema Tomi Akvinskome duh je dioništvo ljudske duše u božanskome. U krćanskih mistika novoplatonovske provenijencije duh je iskra duša, (scintila animae, grčki sinteresis) nerazorivi element u temelju ljudske psihe, "oko kojim duša gleda Boga i on nju".
7.U istočnim religijama, osobito u dominantnoj interpretaciji hinduizma, Adavaita Vedanti, apsolut, božansko prapočelo (Brahman), koje je identično s biti ljudske duše (Atman). U diferenciranome monizmu (Višištdadvaita Vedanta) atman je dio ili vid Brahmana, ali mu nije istovjetan u potpunosti.
8.U filozofiji, nematerijalna supstancija. Prema Platonu duh je metafizička praosnova svijeta i ljudske duše. Prema Descartesu duh (spiritus) je misaona supstancija (ens cogitans), nedjeljiva, neprotežna i posve različita od materije. U njemačkom idealizmu duh (Geist) je osnova spoznajnoteorijskih i ontoloških spekulacija. Prema Hegelu duh je stadij u dijalektičkom razvoju ideje, a očituje se u tri oblika (subjektivni ili psihološki, objektivni ili povijesni i apsolutni ili božanski duh). Materijalistički filozofi svode duh na materiju (L. Feuerbach, K. Marx). Prema nekim filozofima duh je oprjeka životu i prirodi (L. Klages, M. Scheler). Novovjekovna zapadnjačka filozofija u trajnoj je dvojbi o supstancijalnosti i osobnosti duha, dok su suvremene prirodne znanosti praktički potpuno izbacile pojam duha iz svoga nazivlja.

Zombie
Zombie je tradicionalno nemrtvo biće koje je oživljeno na Karibima pomoću vudua. To je mrtvo tijelo re-animirano u živo, a za zombije još koristimo naziv živi mrtvac. Zombiji su postali jedni od neizostavnih likova horor romana današnjice, a hrane se ljudskim mesom. Asocijacija sa stanjem u kojem se zombiji nalaze je zombizam

Jednorog
Prema mitologiji, jednorog je bijeli konj sa rogom na čelu i srebrne krvi. Vjeruje se da onaj tko ubije to veličanstveno biće i pije njegovu krv, bit će zauvijek proklet. Osim toga, vjeruje se da njegova krv spašava čovjeka na samrti, ali spašena osoba je onda osuđena na proklevstvo poluživota.

Ork
Riječ ork dolazi od latinske riječi Orcus, imena boga Plutona, kralju podzemnog svijeta. Kasnije ukazuje i na sam podzemni svijet. Riječ se kasnije pojavila u germanskim jezicima bez svog latinskog svršetka, u poznatijoj formi "Orka". Onda ga je J.R.R. Tolkien oživio u svojim fikcijskim pričama o Međuzemlju kao ime rase stvorenja koja su često služila zlim silama kao vojnici.

Goblini
Goblini su patuljci s velikim nosom i ušima, pametni su i mrze društvo. Vrijedno rade u čarobnjačkim bankama

Pandora
Pandora je navodno bila prelijepa mlada dama koju su bogovi poslali na zemlju ne bi li se osvetili smrtnicima za krađu vatre (krivac je bio Prometej). Ona je sa sobom donijela kutiju punu ovozemaljskih užitaka, problema, osjećaja i sl. Ljudima je rečeno da ne otvaraju kutiju, no poznajući ljudsku narav, bogovi su računali na suprotno. I zaista, ljudi su otvorili kutiju i tada su iz nje izašli svi jadi ovog svijeta prije no što su ljudi zatvorili kutiju. Kada su je konačno zatvorili, na dnu je ostala samo nada. I zato je ona danas svojstvena ljudima t. kako bi rekli: uvijek ima nade.


Post je objavljen 12.01.2007. u 10:33 sati.