Postoji puno toga sto se ne moze opisati rijecima.
Ljubav prema djeci je nesta posebno i upravo to je ono sto ne mozemo opisati ni izraziti u bilo kojem obliku pisane rijeci.
Iako nemam obicaj pisati romanticne teme, ali jucer popodne osjetio sam ljubav roditelja iznova na nacin koji se ne moze opisati ali moram napisati nekoliko rijeci o tome.
Moj stariji sin je 15 godina. Jucer je imao termin za razgovor u jednoj firmi koja bi ga skolovala za svoje potrebe i obezbjedila mu posao. Ne zelim pisati o tome koja skola i koji posao ali nesto je drugo u pitanju.
Nekoliko dana od kako su javili da dodje na razgovor bio je jako ushicen i pocascen samim tim sto ga je ta ugledna Internacionalna firma i pozvala na razgovor. Pripremao je noc prije sta ce obuci, pravio kombinacije, smisljao sta ce pricati i napokon doslo je i vrijeme da odemo tamo.
Ja sam ga odvezao na razgovor ali nisam zelio sa njim ici unutra. Pustio sam da sve obavi sam, da se osjeca slobodno. Usao sam sa njim najavili se , a potom ga je tajnica firme odvela do managera na razgovor.
Gledao sam za njim i u oku su mi se pojavile suze radosnice.
Gledao sam vec skoro odraslog covjeka pred sobom, pred kojim tek pocinje zivot pun iznenadjenja, uspjeha i padova. Dok sam ga cekao, kroz glavu mi je prosla svaka od njegovih 15 godina. Boze kako te godine brzo prodju i mi u svojim problemima i brigama i ne osjetimo kada nam djeca porastu.
Sjetim se cesto rijeci jednoga svoga rodjaka iz Hamburga koji mi je jedne prilike rekao kako uziva u svakom trenutku sa svojom djecom cak i kada se svadjaju, vriste , placu, bilo sta da rade. Tada je i on rekao da se radost djetinjstva nicim ne moze mjeriti i da je tek sada kada su njegova djeca odrasla shvatio vrijednost toga i osjetio prazninu kada su porasli i otisli. Medjutim sada mu je vrijeme ispunjeno sa unucima.
Razgovor moga sina u firmi je trajao oko sat vremena i kada je izasao van i posao prema meni pokusao je sakriti djeciju radost na svome licu kao da se nista nije desilo a onda me je snazno zagrlio i poljubio i rekao "TATA USPIO SAM, PRIMILI SU ME"
Ono sto sam ja osjetio u tom trenu ne mogu Vam opisati. Naravno da Vas raduje svaki uspjeh vase djece.
Moze li se to opisati ? Mislim da nema rijeci koje mogu opisati ljubav roditelja.
Sve sto bi napisali bili bi samo pokusaji opisa osjecaja i nista vise.
Sve sto mogu reci je samo to:
SRETAN SAM SA NJIMA i volim ih vise no ista na ovom svijetu !!
Post je objavljen 14.01.2007. u 07:01 sati.