dakle, moja draga Archie je i mene uvalila, i predala mi 'štafetu'. tako da prekidam nakratko sjećanje na stare posteve, jer moram pisati post o 5 stvari koje niste znali o meni :)) hmm, nisam neka zanimljiva osoba, i možda nešto od ovoga već znate, al krenimo:
1. u životu nisam povukla dim cigarete ...nikad. i ponosna na to, hehe, kao mala nisam podnosila dim cigarete, ni mama ni tata nisu pušili, s vremenom sam se navikla, jer mi par najdražih frendica puši, a i kad si redovito na kavi, ne možeš taj smrad izbjeć :) ali probala nisam, odolila tome do sad, a valjda ću i dalje :)
2. imala sam jedno meni mrsko razdoblje kad sam imala valjda 5 godina i dobila u vrtiću uši. uf, osim onog užasnog češlja i pranja odvratnim šamponom, mama me i šišala na kratko.
zbog čega su neki ljudi pomišljali da sam dečko, a ta ideja mi se nimalo nije svidjela...traume, traume
kad sam se sa sigurnošću toga rješila, rekla sam da me više neće šišat i kosa mi je u jednom trenutku bila duga do pred kraj leđa, a onda sam ju tek počela opet normalno šišat (imam gustu kosu a počela sam trenirat plivanje, pa je bilo neizbježno, no nikad više na onako kratko)
3. i sad, sa 18 godina, sam još uvijek ovisna o svom 'malom jastuku' :)
da, baš moj, mali jastuk, točno određeni, onako malo tvrđi, sa točno određenom navlakom od točno određenog materijala, malo mucastog (imam dva komada, tako da se normalno pere,lol). i ja moram s tim spavat, i kad doma gledam televiziju, glava je na njemu... i nitko drugi ga ne smije baš dirat i spvat na njemu .. da, moja mala opsesija...baš sam dijete
4. svi znaju da sam opsjednuta glazbom i da ju moram slušat uvijek i stalno. d aplešem i pjevam, i nadam se nekoj uspješnoj karijeri i po tom pitanju, al inače, uz to, teška sam maza, obožavam kad me se mazi i pazi, patim za pažnjom... stalno grlim frendice i frendove i ljubim i to nije normalno... al obožaavam kad me netko lijepo zagrli, taj neki osjećaj sigurnosti i voljenosti, mmm, ni čokolada to ne pruža tako dobro, hehe
zato sam valjda i postala ovisna o tree hillu, i znam i cmoljit na tu seriju, i sva sam emotivna tad.. uf, strašno nešto...
5. u 7.razredu sam osjetila da mi natiče lijevo stopalo, ovako kod ruba, i odem ja to slikat, i tako, 3 zadnja tjedna polugodišta ostanem u gipsu doma, jer je ispalo da sam tjedan dana hodala po svijetu sa slomljenom nogom (ta neka kao bitna košćica za potporanj cijele noge), a nisam toga bila svjesna. nije baš neki doživljaj na badnjak skidat gips, uf. a ni dan danas ne znam kako sam to uspjela slomit -tata misli da na plesu, ja mislim na plivanju... al nitko ne zna točno, hmm
a sad, tko će nastaviti ovu štafetu, ha? da vidimo, ja ju predajem:
B(l)ožica, Marry, Bad Touch, Naa..., Kate(y)
i da, UPDATE:
-evo nečeg što smislih s prijateljicom, pa to možete proslijeđivati umjesto lanaca sreće: