I dok cekam kisu da napokon stane,
Da me pusti da prodjem kroz satiru,
Da ispratim dane, neobuzdane,
Dok novi kroz obecanja prodiru,
Usnih taj san, sto sanjali bi svi,
Usnih da u beskraj smo uplovili.
Poljubih te usne za izgovorene rijeci,
I milovah te ruke za ucinjena djela,
U trenutku nitko nije htio da me sprijeci,
Jer ne dira se lava u vrijeme jela.
A gozba je bila - dva spajanja vruca,
Putem revolucije i bespuca.
Hvala ti, hvala ti makar i u snu,
Sto smo bili tu, na raskrizju,
Sto smo svjetlili i sto smo bdjeli,
Mada nikako nismo smjeli.
Jer moje su ruke vezane,
I drugom su pogledu obvezane,
A tebi je sloboda tiho stradanje,
I vjecno zapisano nadanje,
Da jednom ce mozda sve da se slozi,
I bit cemo u drugoj kozi...
A ovaj moj san,
Evo, sad je desifriran...
Post je objavljen 12.01.2007. u 00:40 sati.