Ovom posebnom prigodom, preporučam vam da pročitate "Šumu i stepu", pripovijetku Ivana Sergejevića Turgenjeva iz njegove zbirke pripovjedaka "Lovčevi zapisi". Zašto?
Jer će njena poetičnost zavesti i najhladnije među vama, polako i sigurno vas začarati bogatstvom mirisa, oblika i boja, ako se usudite makar i na trenutak prepustiti sanjarijama odvesti vas dalje nego što ste ikada mislili da komadić teksta na išaranom papiru može.
Trag vaših nogu ostaje za vama kao zelena crta u rosnoj, pobijeljenoj travi; Razmaknete mokar grm, a on vas zapuhne nakupljenim toplim mirisom noći, sav je zrak zasićen svježinom gorčinom pelina, medom heljde i djeteline.
Na ovaj prekrasan dan, ja sam konačno i potpuno pukla, dosta mi je. Dosta mi je ovog šugavog IE koji me svakih pet minuta izbacuje. Baš me briga, ne ću to više trpjeti. Nekad je najbolje sve riješiti kratko i jednostavno. Doduše, blog mi izgleda zbilja loše, što se tiče dizajna, sad kad za otvaram s Firefox-om, taman kad sam ga sklepala da konačno liči na nešto. Al ajde, nema veze, imam vremena ^^
Ispričavam se onima koji su možda razočarani nedostatkom inteligentnih sadržaja ovdje, u zadnje vrijeme. Hvala na pozornosti, do idućeg javljanja.