Ako ste se iznenadili za naslov, ja se nisam iznenadio za tu osobu, ali mi je jako drago, a i otkrit ću vam zašto.
Prvo ćemo pričati o nemirnoj Dubravi.
Ne mogu a da ne primjetim da se u 9 dana dogodilo u našoj Dubravi SVAŠTA.
E, tako je ljudi moji, a šta se to sve događalo, mogli ste sve lijepo vidjeti u tabloidima, a ne samo sa ovog bloga, pa ja bih vam ispričao priču o tome šta se događalo, pa na kraju kao u neka dobra stara vremena izvukao zaključak iz toga.
Prvo ćemo početi sa starom godinom koja nam je bila burna. Naime u Dubravi je djevojka izašla na balkon udahnuti malo zraka, a dobila je metak u glavu... Neću dalje govoriti, potražite stare brojeve Večernjaka, i ostalog. Neka pijana... pijanica je toliko jurila sa svojim limenim ljubimcem, koji ima jedva tonu, da je srušio iz tračnica tramvaj koji ima nekoliko desetaka tona. Ni za to nemam komentar. Čovjek se nakon nekoliko dana polio sa benzinom, i prijetio je da će se zapaliti, a naša "brižna" policija (kako su ih nazvali na vijestima, a ja ne znam zašto su oni tako brižni, pa niti nemaju neka junačka djela osim zaustavljanja nedužnih vozača) ga je zaustavila u tom pokušaju. Prije nekoliko dana ste mogli čuti, a dabome i vidjeti, da je u Poljanicama bivši bračni par izveo popriličnu scenu. Ovo što ću vam sada ispričati čuo sam od nekih osoba i novina, pa sam si složio scenu od toga koju ću sada vama prezentirati. Prvo su bili u šetnji sa svojom djecom, u kojoj su počeli razgovarati o nečemu, i kada su se počeli svađati. Zatim su se počeli tući, i njen bivši je izvadio pištolj (plinski po nekim glasinama) i počeli su se naguravati. Ona ga je pritisnula, i on nije imao puno vremena, i pucao je dva puta. Jednom u trbuh, jednom u prsa (negdje piše u trbuh i kuk, neznam šta je točno, ali mislim da joj krv nebi po faci špricala sa kuka) , zaputio se na tramvaj i otišao. U tramvaju je ponudio nekom djetetu pištolj i 100 kn da ga uzme, i tako ga se riješio. Tramvaj je ubrzo zaustavljen (navodno kod pošte u Dubravi) i počinitelj je uhićen...
Nakon svih ovih tužnih priča moram izvući zaključak: Ne smijem se nikada oženiti da ne bih dobio plinskim pištoljem lekciju, nikada ne smijem izaći na balkon jer ću dobiti puškom u glavu, i ne smijem se voziti u tramvaju, da ne poginem, jer se neki kreten odlučio napit, i pazi zajebancije, zabit se u tramvaj, i da mi slučajno neko ne bi ponudio pištolj i 100 kn (iako bi 100 kn dobro došlo).
A sad o ljudima koji su jako dobri, i iznenade me kad to najmanje očekujem.
Jednoga dana (09.01.2007.) u nekoliko sati (18:09) mene jedna osoba pita jel imam određenu knjigu koju jednostavno obožavam. Ja ju naravno imam (kako ja ne bih imao knjigu o magiji) i sav sretan odgovaram da je imam i dal hoće da joj donesem u školu, i ona odgovara da hoće! Jupi, kako volim dok netko čita knjige koje ja čitam! Pretpostavljam da ste svi skužili da je to Lulyca, i ti si Luana najbolja! Drugi dio ti posudim kad ga pročitam. Mislim da ima 611 strana, a ja sam na 230 (cirka, možda lažem, ali manje nisam), ali budem ja to brzo. Hvala još jednom.
A sada na kraju veliki POZZZ svima, pa čak i onima koji ne čitaju ovaj blog, još jednom POZZZ!
Hvala svima na komentarima!
Post je objavljen 11.01.2007. u 22:11 sati.