Osušeni hrast, izgubio mladost, nestala mu kora, a on se neda, još uvijek strši, ne pokorava se vremenu, zadržava dio mladenačkih sokova i bdije, i bdije, neda suncu da sija bez njega, ne voli tamu, smije se mjesecu, prkosi teškoćama, ponosan i gord želi još živjeti, želi produžiti vrstu i biti svjedok budućnosti. Ne plače za lišćem koje izgubi u neravnopravnoj borbi, zamišlja zelenilo i poziva ptice da ga posjete, osluškuje cvrčka i šum vjetra, doziva prošlost i rado čeka budućnost.Čuvar je sjete i lijepih uspomena.
Post je objavljen 11.01.2007. u 20:13 sati.