Sa posljednjih pet pitanja dosta sam vas namučio. Osjećam obvezu da vam objasnim zašto sam ih postavljao. Vaši odgovori su bili (u skraćenoj verziji) ovakvi:
1. Dvojnosti su stvarnost svijeta
2. Sve ima svoj početak i kraj u materijalnom svemiru
3. Ne postoje niti su u prošlosti postojale dvije potpuno jednake cjeline ili jedinke
4. Nisam dobio odgovor na pitanje: Postoji li u sadašnjem materijalnom svemiru i materija i energija istodobno u svakom djeliću svemirskog prostora. Svi su odustali od daljnjeg odgovaranja osim Sanje, a ona smatra da je sve stvoreno iz tamne materije i da će se galaktike jednom sažeti u točku beskonačne gustoće i sve će opet početi ispočetka.
5. Na posljednje pitanje Sanja je odgovorila da je svemir vječno stvaranje bez početka i kraja.
Prema dosadašnjim znanstvenim teorijama svemir je nastao u Velikom prasku iz singulariteta odnosno iz točke beskonačne gustoće materije i energije, svemir se još i danas širi, u svemiru postoji vidljiva materija i nevidljiva materija odnosno tamna tvar, ukupna materija zajedno s ukupnom energijom zakrivljuju vrijeme i prostor, postoje do sada četiri poznate temeljne sile kao izrazi djelovanja energije: gravitacija, elektromagnetna sila, jaka nuklearna i slaba nuklearna sila, neki tvrde da su energija i materija dva aspekta istog (energija je vrlo razrijeđena materija a materija je vrlo zgusnuta energija), svaka materijalna čestica ima svoju antičesticu sa suprotnim spinom (smjer vrtnje), do sada su poznate kao najsitnije čestice materije kvarkovi, koji se istovremeno mogu smatrati česticama materije ali i izrazom energije i da postoji mogućnost velikog sažimanja svemira što ovisi o kritičnoj količini ukupne materije i energije u svemiru. Osim kozmologije i astrofike, nastale su još neke grane znanosti a to su: kvantna fizika (ili kvantna mehanika), Teorija svega, Teorija M – struna i deterministički kaos.
U svemu tome mene je zaintrigiralo pitanje: Ima li sve u svemiru svoj početak i kraj pa i sam svemir ili možda postoji mogućnost drugačijeg shvaćanja svemira? Prvi, treći i peti vaš odgovor sugerira novu mogućnost shvaćanja svemira, dok drugi odgovor to izričito negira, a četvrti odgovor sugerira obnavljanje ciklusa stvaranja čime se u suštini suprotstavlja drugom odgovoru (ako se ciklusi stvaranja obnavljaju, znači da nema konačnog početka i konačnog kraja). Ja ne pokušavam negirati sva dosadašnja postignuća u ovoj znanosti (dapače, mnoga od tih postignuća su znanstveno potvrđena i dokazana), niti želim negirati vaše odgovore, ali vođen saznanjem o postojanju dvojnosti, saznanjem da nema dvije potpuno jednake cjeline ili jedinke u cijelom materijalnom svemiru i vođen idejom da je svemir vječno stvaranje, došao sam na slijedeću misao:
Svemirsko prostorvrijeme (bilo ono zakrivljeno ili ravno, jednosmjerno ili zatvoreno samo u sebe bez granica itd.) ne može biti ograničeno osim samim postojanjem materijalnog svemira. Dok postoji svemir postojat će i prostorvrijeme. Prostorvrijeme je posljedica stvaranja (i gibanja) svemirske materije iz svemirske energije i obrnuto vraćanja svemirske materije u svemirsku energiju. Ja sam tu igru energije i materije nazvao vječnim stvaranjem jer se u toj igri neprekidno i stalno iz energije stvara materija a materija zračenjem (i drugim načinima) prelazi u energiju. Stalno se sve ponavlja. To vječno stvaranje događa se u svakom najsitnijem kutku svemirskog prostorvremena ili ako hoćete drugačije reći događa se u svakom kutku svemirskog prostora istodobno sa svakim trenutkom svemirskog vremena i nema niti svoj početak niti svoj kraj. Stvaranje traje vječno i svugdje u svemiru.
Također mislim, da je svaki proizvod svemirskog stvaranja unikat i ni po čemu nije jednak nekom drugom proizvodu stvaranja, nije danas, nije bio u prošlosti i neće biti u budućnosti. I još nešto. Dvojnosti pokazuju da ništa nema svoj konačni početak niti svoj konačni svršetak. Svaka dvojnost ima ishodište u kojem se istovremeno nalazi i početak i kraj te dvojnosti. Matematički rečeno to je nula ili ništica. Isto tako cijeli materijalni svemir stvara se na principima dvojnosti ili dualiteta od najsitnijih čestica i antičestica sa suprotnim spinovima, preko atoma i molekula do svemirskih tijela i galaktika. Sve četiri do sada poznate sile imaju smjer djelovanja prema središtu odnosno ishodištu prostorvremana. Radi lakšeg shvaćanja, zamislimo prostorvrijeme u obliku kugle. Sve sile djeluju prema središtu te kugle. Zbog toga se može postaviti pitanje: kako to da je samo sila koja je pokrenula postanak svemira u Velikom prasku imala obrnuti smjer djelovanja – iz ishodišta prema van?
Na kraju dolazim do tužnog zaključka. Neprekidna i vječna igra stvaranja materije/energije u svemirskom prostorvremenu događa se u neograničenom broju stvaranja i to nasumičnim odabirom vrste i oblika stvaranja. „Bog se kocka!“
Ovaj post nije u obliku pitanja ali je zato dobra podloga za komentare i suprotstavljanja mojoj teoriji.
Post je objavljen 11.01.2007. u 19:59 sati.