
Slomljena pjesma
daj mi hrane da mi
ruka ne ostane mrtva
udari po žili kucavici
čuj svoje otkucaje
i prevrni cigaretu preko prstiju.
učini sav taj nered
pa osloni čelo na moje krilo.
i odmori se.
ako se već zajedno ne umaramo.
smijehom. pogledom. poljupcem.
pošalji mi čežnju elektronički
i doći ću, provaliti
i ukrasti ti desno rame.
jer sada ne mogu zaspati.
umaram se sama.
tražeći te.
pišući.
Patetika posljedice
namjeravala sam napisati
nešto potpuno drukčije.
nešto kao da avioni
presijecaju nebo,
kao da zbog magle ne prepoznajem
prijateljske dijelove grada,
kao da je taj grad tvoj i moj,
nešto kao da želim druge.
a zapravo:
napisala sam sve što oboje znamo.
izljev ljubavi.
10. sijecnja 2007.
Post je objavljen 11.01.2007. u 19:39 sati.