Marketing
"...Dosta je..."
"...Dosta je bilo lažnih vrijednosti i žutila"
"Poštenje koje oni prezentiraju svojim igrama trebalo bi postati dijelom naše svakodnevnice".
"Ovi dečki sa 23 godine pokorili su svijet. Igraju u najvećim svjetskim klubovima, rješili su svoju egzistenciju, ali su ostali normalni ljudi. To je poruka naše reprezentacije i bez obzira na sve što će biti, oni će uvijek ostati pobjednici."
"Ljudi su prepoznali naše momke, oni moraju biti na prvim stranicama novina jer su pravi primjer za našu djecu."
ali i...
"No, ne zaboravite da smo i mi samo ljudi."
- Lino Červar
Ima vremena do Svjetskog prvenstva u rukometu. Vjerujem da cemo ih svi gledati kako se opet penju na najviše postolje pri završetku turnira. Ali ovih par riječi iz zadnjeg intervjua s njihovim trenerom Linom Červarom, jako mi se svidjelo i odlučio sam im malo posvetiti pažnju.
Pročitao sam knjigu "Od Učke do Olimpa" gdje Červar opisuje svoj put, a i put cijele reprezentacije od pepela do zlatnog vrha svijeta. Dok sam čitao knjigu, ali i gledao (dramatične) utakmice, primjetio sam nešto što me malo zbunilo. Kad god gledamo trenere za vrijeme pauze oni viču na igrače, razrađuju taktiku za zadnji tren, mjenjaju postave i puno toga, ali ovdje nije bilo tako. Za vrijeme treninga, ili par sekundi prije kraja odlučujuće utakmice, mogao sam samo čuti riječi ohrabrenja, smirivanja, podizanja samopouzdanja. Nikada nije vikao napravite ovo ili napravite ono... Samo je rekao nešto ovako: .."vježbali smo naporno, svi znate i svi možete. Hrvatska vas gleda i vjeruje u vas. Važno je da vjerujete da vi to možete..."
Stvarno me se dojmio i Lino i svi igrači koji su ginuli (i još uvijek ginu) na terenu. Tolika želja, trud i vjera da se može, ne mogu me ostaviti ravnodušnim.
Neka im je sretno na pripremama, neka budu čvrsti i odlučni.
Pročitao sam knjigu "Od Učke do Olimpa" gdje Červar opisuje svoj put, a i put cijele reprezentacije od pepela do zlatnog vrha svijeta. Dok sam čitao knjigu, ali i gledao (dramatične) utakmice, primjetio sam nešto što me malo zbunilo. Kad god gledamo trenere za vrijeme pauze oni viču na igrače, razrađuju taktiku za zadnji tren, mjenjaju postave i puno toga, ali ovdje nije bilo tako. Za vrijeme treninga, ili par sekundi prije kraja odlučujuće utakmice, mogao sam samo čuti riječi ohrabrenja, smirivanja, podizanja samopouzdanja. Nikada nije vikao napravite ovo ili napravite ono... Samo je rekao nešto ovako: .."vježbali smo naporno, svi znate i svi možete. Hrvatska vas gleda i vjeruje u vas. Važno je da vjerujete da vi to možete..."
Stvarno me se dojmio i Lino i svi igrači koji su ginuli (i još uvijek ginu) na terenu. Tolika želja, trud i vjera da se može, ne mogu me ostaviti ravnodušnim.
Neka im je sretno na pripremama, neka budu čvrsti i odlučni.
Post je objavljen 11.01.2007. u 19:03 sati.