prije svega ovoga želim sada dodati par stvari: 1. Domagoj hvala za ovu večer, znaš da se volim svađati oko gluposti i da sam pretvrdoglava da popustim,normalno da mi je drago da te imam (opet) i...možda ima sreće pa se sve vrati...vojim tje plijatelju
2. Vanja stvarno sorry, fakat, znaš da to nikad nebi napravila,al...ne mogu sama sebi vjerovat...jesam bila pijana,al znam da to nije isprika,e sorry...stvarno i iskreno...najiskrenije mi je žao ko nikad za ništa do sada
3. Ive zakon ste...i ne mojte se ljutit...svi oni bare kad su pijani...to im je u krvi...volim vas...pusa mojoj curi Ivi i mom dečku-opet Ivi...Ive rulz
4. lik fakat ne znam tko si,ali ono malo što smo razgovarali mi je stvarno pomoglo i hvala ti zbaog toga, nemaš pojma iz koje si me bedare izvuko...pusich
a sada...već viđeno...i nadam se,sa strane željene osobe, pročitano...anita molim te
Danas sam napokon nakon i previše vremena razgovarala s jednom meni jako dragom osobom. Riječ je o majci jedne moje stare friendice. Napokon sam imala s kim razgovarat,otvarit nekom dušu. To je bila jedina osoba kojoj sam se ikad povjeravala i danas sam dobila priliku učiniti to ponovno. Ne znam da li ću to više, usudim se rići, ikad moći,ali me to ne čini tužnom jer mi je drago zbog stvari kaje mi je rekla. Znate one stare legende (najčešće o indijancima) gdje se osoba o kojoj se u legendi radi ispovijedi nekoj plemenskoj starješini...ili neke dobre vile u bajkama koje koje vam u oba ova slučaja daju neke dubokoumne savjete i to stvarno korisne,to vas promjeni i poželite postati bolje osobe...e pa ta žene je moja dobra vila. Jednom mi je rekla da uvijek sve radim sa srcem i govorim svoja mišljenja iz srca. U tom slučaju,kada i pogriješim neću žaliti jer ću bitit svjesna da je to najbolje što sam mogla...ona kaže da najbolje dolazi iz srca. Nekada sam upravo to i činila. I stvarno nisam žalila. Ne kažem da sam bila sretnija,ali nije bilo kajanja. S vremenom sam to prestala činiti. Govorila sam taj savjet drugima,a nisam ni bila svjesna da bi ga i ja trebala poslušati. Zavaravala sam samu sebe sve dok se nisam progledala...prvo ugledala sama sebe,a zatim se osvrnula iza i vidjela koliko sam u stvari loša osoba i koliko sam sitnih gluposti stvorila,a da nisam ni bila svjesna da je to mnogima promjenilo život na gore. Prvi puta kada mi je to rekla i kada sam ju poslušala,vratila sam si u život najvažniji osobu koju imam-svog brata. Zatim sam se pomirila s ocem. A sada sam odlučila vratiti sama sebe. Nije važno dal ću dalje s istim ljudima s kojima sam bila prije,ali znam da oni zaslužuju svoje isprike. I zato, baš zato, želim se ispričati kčeri te žene. Vjerojatno i ne zna za ovaj blog,ali možda ga jednom,slučajno vidi i odlučiti pročitati...u tom slučaju će naići na ove riječi-OPROSTI. Ne očekujem da ćeš mi oprostiti samo zato što mi je sada palo na pamet da ti to kažem,ali želm da znaš da to govorim iz srca. Ne vjerujem da ću ovime vratiti tvoje povjerrenje koje sam nekada imala, ne vjerujem da ću povratiti išta tvoje jer sam se stvarno ponašala prema tebi pokvareno...iako je to preslaba riječ,ali stvarno to mislim. Znam da sam pogriješila kada sam te pustila.znam da sam te trebala poslušati,ali nisam mgla podnjeti činjenicu da me trežiš da biram. Nisam željela birati. Uvijel sam bježala od toga,a tada sam pobjegla i od tebe. Žao mi je zato što sam uvijek znala da sam izgubila najbolju prijateljicu koju sam samo mogla poželjeti. Bez obzira što bilo...bez obzira vjerovala mi ili ne...ja tebi vjerujem i vjerovat ću svemu što kažeš pa makar slijepo hodala ulicom za tobom...barem ću bit pored tebe....
Sjećeš se ong malog žutog pileta kojeg smo stalno glumile ili onog pijanog soba sjeda mraza? Kako smo snimale dok smo to pjevale i smijale se tu večer? Znaš, iskrenije se vjerojatno nikad i nisam smijala. A tek Renato P.P. ? redovito nam je to bila izlika kad bi došle doma totalno mokre od kiše iako smo prije toga strgale tri fena da bi se pokušale osušit...a drugi dan nas je stvarno zalio pa nam nisu vjerovali... sad ćeš vjerojatno pomislit da te ismijavam,ali šta je s kanalizacijom? Taj dan nam je ostao u pamćenju. E,a sjećaš se kad smo zvonile s Ivonom Juttu i okrivile klince ispred zgrada,kad mu je puko zastor dak nas je pokušavao otjerat ili kad smo mu bacile pizzu na balkon...i sad se smijem kad se sjetim njega s krpom i spužvom u ruci kako pere tepih na balkonu... eto, i ti i ja znamo da bi ovako mogla nabrajat u nedogled,ali neću jer znam da ti je i ovo dosadilo. (iako sam stvarno u čudu ako si i ovo pročitala). U svakom slučaju, hvala što si me bar ovako poslušala. Nisi ni svjesna koliko si mi time olakšala teret koji nosim. Iako nisam takv dojam ostavila kad samo se rastale-stvarno te volim i stvarno mi nedostaješ...ako misliš da ima nade barem da mi se nasmiješ u facu...reci. tu sam. Čekam tebe,tvoj odgovor...ili bar reakciju...a sada idem skupit snage i održat ,nadam se puno bolji govor, pred tobom. Pusich. Ja sam ipak mislila ono BF 4ever
Post je objavljen 11.01.2007. u 19:14 sati.