Pregled posta

dora je sad kul. XD

hmm. prvo sam baš bila happy što sam i ja na redu za ovo *razotkrivanje*,
ali, sad baš nisam sigurna da sam u stanju nešto pametno napisati.

hmh.(i dalje razmišljam)

no oke, prvo da kažem, da je *rukavicu* proslijedila Thora,
weee, baš si srce.

sad bi ja kao OPET trebala napisati neki činjenični post,
ali svi znamo da mi takvi ne idu. uopće.

*uzmite u obzir da sam u suvislim rečenicama amater i nemojte biti previše strogi*

khm, priprema...pozor...

1. nisam baš sigurna, možda ima onih koji ovo već i znaju,
ali evo da javno kažem, da se ničeg, ali baš ničeg ne bojim
koliko se bojim puževa.
brrr. *jel' se još neko ježi??*
ali nisam od uvijek, nego od jednog nesretnog događaja koji se zbio prije nekih deset, manje više godina. naime, obožavala sam jesti rajčice (moram bit književna) iz bakinog vrta, svježe i neoprane. (baš sam pucko). dok jednog dana nisam imala bliski susret s jednim od gore navedenih balavih primjeraka. nije mi baš u interesu sve opisivati, recimo samo, da mi događaj nije ostao u baš lijepom sjećanju.
to mi je kasnije stvaralo probleme, jer su me u osnovnoj školi dječarci znali plašiti s njima...
u nekoliko navrata su to stvarno bili šokovi, jer je to njima bilo smiješno, i nisu shvaćali da se ja toga stvarno bojim. pa su me čak i gađali. nisam mogla pobjeći ni ništa slično jer se u samoj prisutnosti, a kamoli dodiru, tih životinja totalno ukočim.
srećom, osnovna je prošla, pa, takvih scena više nema.

2. uff.s onim gore sam gotova.
sad jedna stvar s kojom se baš ne ponosim...
budući da ja imam užasno kompliciranu (da se lijpo izrazim) kožu lica, totalni sam ovisnik o puderu. meni se jednostavno ne može dogoditi da iz dvorišta izađem bez nekoliko uredno namazanih slojeva. znam, da nekad stvarno znam i pretjerati, pogotovo za vrijeme onog stravičnog perioda u mjesecu zvanog PMS... onda se ja lijepo natrackam s tekućim puderom, s korektorom, i puderom u prahu, a obično još imam i neku podlogu tome svemu. inače se ne šminkam baš previše ali puder je ono što čini moj život ljepšim.
aaahhhh. aj lov him...

3. sad će možda ispasti da kopiram *nekoga* , ali ovo sam jednostavno morala napisati jer ja nisam ja bez glazbe.
moj obični i neobični dan uvijek započinje i završava nekom pjesmom. bilo da ju ja pjevam (koliko mi god drugi vrištali da *ušutim više*) ili slušam. ako se probudim i shvatim da kasnim, to ne predstavlja nikakav problem da ja prvo ne upalim liniju, ili mp3-player... i onda ja lijepo u miru mogu...prati zube, umiti se... itd. također, tijekom dana, ako sam doma, nešto uvijek svira, ako mene nema doma, nešto opet uvijek svira. hehe.
čak i kad to baš nije lijepo od mene, pod nastavom...u društvu (ovo malo rjeđe, ali zna se dogoditi)...
također, mrzim se ograničavati na samo jednu vrstu i mogu slušati stvarno sve. nije da volim baš sve, ali mrzim nekoga procjenjivati na temelju onoga što sluša, i nikada, ali nikada ne pljujem po bilo kojoj vrsti.
koliko god to nekomu bilo neshvatljivo.

4. ajmo sad malo o sportu. zato kaj mislim da to nisam nikad spominjala...
iako nisam sportski tip, obožavam ga gledati.
moja favorit je formula 1, gledam ju od svoje 6.-e godine, kad nisam smjela prebaciti na crtiće pa sam ostala s tatom promatrati jureće autiće...
i, onda mi je zapeo za oko jedan kričavo crveni bolid, koji je upravo prestizao jednog za drugim... mmm. i to je bio trenutak kad sam se zaljubila u ferrari. a kasnije i u michaela schumachera.
u zadnjih nekoliko godina sam gledala većinom sve utrke, prpuštala samo u nuždi.
također obožavam i nogomet, sad će ispasti ko da ja volim samo one koji pobjeđuju, ali zbilja nije... barcu obožavam već duugiii niz godina... a valjda sam jedna od rijetkih na svijetu kojima je ronaldinho fakat, zgodan (i imala sam njegov origigi dres iz barcelone, dok mi ga bivši nije odnio zajedno sa sobom, to što mi ga je on i dao je manje bitno ).... još je puno sportova koje volim gledati, npr. skijanje, plivanje, odbojka, rukomet, atletika, tenis, klizanje, gimnastika... (ne podnosim vaterpolo)
nekoliko godina sam trenirala odbojku, ali sam odustala (kao i od milijun drugih koje sam probala). došla sam do zaključka da to jednostavno nije za mene, pre lijena sam, i nisam uopće uporna, a ni cigarete baš ne pomažu... uostalom, mislim da moje godine nisu baš najidealnije za početak blistave sportske karijere.

5. ovdje ćemo o onome što se inače damu ne pita. ali do sad ste već trebali shvatiti da ja baš i nisam neka dama...
znači, moje godine... kud sam mala, tud mi još ni godine ne idu u prilog...
budući da je moj djedica bio učitelj ja sam krenula u prvi razred baš kad je on došao na red da podučava prvašiće. unatoč tome što sam tada imala samo 6 godina i 2 mjeseca.
smatrali su me, ahh, naprednim djetetom.
neću lagati, nije mi se teško uklopiti u nijedno društvo, pa mi to nije ni bio problem u okruženju u kojem su najmlađi bili samo nekoliko mjeseci stariji od mene.
ali, ponekad mi to stvarno smeta. jer sma baš uvijek, gdje god se pojavim (sa svojim društvom) najmlađa. a i još nikad u životu nisam imala prijateljicu ni prijatelja koji je mlađi od mene,. i, ironije li, dosta često me stariji pitaju za savjet. i ljudi se često iznenade kad im kažem koliko godina imam. meni je to baš kul, ali ko zna, možda sam ja nesvjesno zbog svih tih prilagođavnja prerano odrasla. ne znam. neke veće posljedice još uvijek ne osjećam.

ali, znate kai, kad ste najmlađi u društvu, policijski sat je fakat koma.
bljak. fuj. kao i činjenica da ću završiti srednju sa 17(naravno ako ju završim )gimnazija-bljak, neću imat vozačku, bit će mi zabranjen upad u neke klubove i sl.

eto. možda mi koji put samo od sebe dođe da vam se ogolim.


sad je na meni red da odaberem iduće. hihihihi

ovo fakat nije bilo lagano jer vas je već puno zaraženo...

sou aj pik: frknutu :), jane, plurr girl, virtue i šećer na kraju črnkicu (eto zlato, sad imaš kaj pisati...hihihi...baš sam zla)

enjoy.