(by rossanna)
Zaduži nas mandarinica. Ali zaduži nas i jode...eh, pa evo...izvol'te.
Rossa
1. Rossu je mama, kad je bila mala, voljela šišati. Igrala se mama frizerke. Da, da, igrala. Ali za malu Rossu nezgodna igra jer je ličila na muško svaki put kad bi mama uzela makaze u ruke. Džaba lijep džemperčić, suknjica, cipelice. Osmijeh se širi kad gledate malu Rossu od stopala prema gore. A osmijeh se zaledi na licu i ono, ne trepnete kad joj vidite glavu. Mama i tata su jednom ozbiljno porazgovarali i otad je krenulo na bolje. Počele su se dešavati posjete frizerki, koja se, moram li napominjati, puno, puno bolje igrala s kosom od mame.
2. Negdje u petom, šestom razredu osnovne škole, Rossa je zgodnim, al’ extra zgodnim frajerom smatrala Jean Claude Van Damme-a. Kako se on samo u filmovima borio protiv zlih ljudi. Mislim da ću sad propast’ u zemlju. Ili ne baš sad i odmah ali čim završim s ovim postom.
3. Rossa bi i posljednju marku(konvertibilnu) ili bilo koju drugu valutu koja joj se nađe u određenom momentu u novčaniku dala za neki dobar CD. Zaluđujem se muzikom (aaaa, tako je nekad znala pjevati Lepa Brena).
4. Rossa voli papati. Puno, puno papati. Nekad hoću pojesti malo i s Anninog tanjira. Srećom, još uvijek stanem u majicu, sako i slično M velicine(ili 38), a hlače, suknje i to… pa eto…do 40 ili 42 (zavisi ko proizvodi). Cipele, zavisi od modela 37 ili 38 maksimalno.
5. Život je mnogo ljepši kad imate dobru ekipu. Moram se pohvaliti šta ću. To je ekipa s kojom se najviše družim. Prijateljice su to uz koje svaka situacija ima rješenje. Dobre zabave ne fali kad se nađemo na istom mjestu. Anna, Sandra, Triplet i Srodna Duša, lakše mi je već pri samoj pomisli da ih poznajem.
Život je isto tako jako lijep kad volite…kao što Rossa voli pet mjeseci...
Anna
1. U prvom osnovne sam bila zaljubljena u Sašu Lošića Lošu...znala napamet sve pjesme sa albuma Soldetski bal, slala mu puse prije spavanja i tako....i sve to skupa ne bi bilo čudno da mi mama prije par godina nije rekla kako me...izgubila!!! Jedne prilike u Pločama (možda sam imala kojih pet godina...), kad smo sišli sa voza...i tako u panici tražeći me, ugleda Lošu kako me vodi za ruku...jesam li ja našla njega ili on mene, ostaje misterija...
2. Pedeset puta, lažno je reći, sam čitala dvije knjige...prva je "Otmica
muškarca" a druga je "Bilo je to jedne noći na Jadranu"...autorica oba remek djela je Milica Jakovljević, poznatija kao Mir-Jam...Zašto? To ni samoj sebi ne znam objasniti...činjenica je da na mene imaju umirujuće djelovanje...
3. Sa Srodnom Dušom i Tripletom sam, '94 godine osnovala plesnu grupu koja se zvala Imagine...Prva i posljednja koreografija koju smo smislile je na pjesmu iz filma Flashdance..."What a feeling"....i danas kad malo popijemo, prisjetimo je se, haha, mislim koreografije :))
4. Sa nekih deset, jedanaest godina sam imala svoju stripoteku, koju sam držala u partnerstvu sa jednom prijateljicom...zvala se stripoteka Garfield...i radila je tako dobro da smo čitavo ljeto, ona i ja imale sebi za džeparac...solidan...prve zarađene pare u životu :)
5. U petom osnovne sam sa drugaricama krala čokolade po samoposlugama...nisu nam trebale čokolade, krale smo iz čiste znatiželje, koja će više i češće ukrasti, te zbog onog osjećaja da radimo nešto što ne bi trebalo...nadam se da postoji neko psihološko opravdanje za ovako ponašanje...danas mi nije jasno zašto sam to radila...
Rossanna
1. U četvrtom razredu srednje škole, radile smo na jednom radiju. Prije odlaska na audiciju Rossa se ispovraćala u obližnjem parku. Mogle smo odmah zaključiti da to neće izaći na dobro. Hajd’ tu smo se malo poigrale s čitanjem vijesti, par anketa i intervjuom sa direktorom Doma za stara i napustena lica i prestalo nam biti interesantno pa se ubrzo prestanemo pojavljivati na “radnom mjestu”. Plate ionako nije bilo.
2. Pamtit ćemo koncert U2. Sjajno smo se provele, kako bi drugačije. Ujutro ne odemo u školu i skupa sa svima koji se nisu pojavili dobijemo smanjeno vladanje. Nema veze, u životu su nas održala sanjarenja o Bono Voxu.
3. Radile smo kao hostese na jednom Međunarodnom bokserskom turniru. I tako smo upoznale Mirka Filipovića. To je extra dobar lik koji nas je na onih par kafica koje smo popili znao dobro nasmijati.
4. Rossa i Anna su uvijek muku mučile sa matematikom. U toj muci doživimo i prvo pijanstvo. Dođe Anna kod Rosse da vježbaju matematiku. I uradimo jedan zadatak, na drugom već zapnemo a u slijedećem momentu nosimo vodku i juice iz supermarketa. Ujutro teške glave, pospane odemo na dopunsku nastavu iz matematike. I dalje nam ništa nije bilo jasno…
5. Prije ljetovanja 2000-te godine, zaderneče cure malo. Komšija ispod pizdio i na kraju pozove policiju. Policija dođe, mi ne otvorimo vrata, nego se ušutimo i prekinemo sa zabavljanjem. Nakon mjesec dana ponovo dođe policajac Rossi na vrata i napiše prijavu(pokušala je Rossa eskivirati ali joj nije pošlo za rukom). Poslije prijave novčana kazna, ali kad nas je gospođa sudija vidjela dozvoli nam da kaznu platimo u ratama. Mogle bi vrištati od smijeha. Tek sada.
Rossanna štafetu predaje:
- Šimi
- mayre
- elektrokuhinji
- SiZ
- zvonjavi
Post je objavljen 11.01.2007. u 18:21 sati.