Nije nikakva novost da današnji način života osim svojih dobrih strana krije i mnogobrojne zamke u koje ljudi lako upadaju; katkad zbog vlastite nepromišljenosti, katkad spletom okolnosti... Ubrzan ritam života, poslovne obveze, postizanje uspjeha, ostvarenje željenih ciljeva, sve to utječe na čovjekovu motivaciju, raspoloženje, a dobro je poznato da je stanje psihe važan čimbenik i za tjelesno zdravlje.
Znanstvenici se sve više bave proučavanjem aktivnosti koje pomažu čovjeku da prevlada životne probleme, da se opusti, bude dobro raspoložen i zadovoljan. Ukratko, da obnovi energiju potrebnu za plovidbu morem života.
Umjetnost je kreacija čovjekova duha. Ona mu omogućava da se izrazi, da oslobodi svoje misli, emocije... Prema tome, nije neobično što se sve više govori o terapijskom djelovanju filma, glazbe, plesa i mnogih drugih vrsta umjetnosti. One djeluju oslobađajuće, prenose poruke koje čovjek proživljava, s kojima se poistovjećuje. Jer, svaka je umjetnost - život.
Nemojte mi reći da nikad niste upoznali (ili barem prepoznali) nijednu Penelopu koja vjerno i strpljivo čeka dok njezin dragi okolo "jedri". Postoje samo varijacije na temu. Princip je isti, ostalo su nijanse. Antika je, čini se, tako daleko, ali još uvijek dovoljno blizu.
Umjetnost srednjeg vijeka... Osim što su nam u naslijeđe ostala umjetnička djela s biblijskom tematikom, zar se još uvijek ne raspravlja o crkvenim pitanjima, celibatu...?
Renesansa nam se događa još uvijek. Snaga čovjekova duha pomiče vremenske i prostorne granice. Ljubav je i dalje pokretačka snaga. Priče o nesretnim ljubavnicima, hamletovske dvojbe, donkihotovski "podvizi". Saga se nastavlja...
Svjesni smo životne prolaznosti, baš kao što su i barokni umjetnici bili svjesni te činjenice. Jednima su najveće vrijednosti i dalje one duhovne, a drugi vole bogatstvo, kićenost, ogledala...
Škrtaca, baš kao i u prosvjetiteljskoj književnosti, ima i danas. Ima i onih koji govore o važnosti znanja i znanosti, žele nas prosvjećivati. Samo je šteta što ne znaju kako.
Romantičari su bili zagovornici povratka prirodi. Beskrajno osjećajni, zaljubljeni ili razočarani, "zaraženi" svjetskim bolom, neprilagođeni, sanjari. Tko se prepoznao, neka digne ruku.
A onda je došao red na "obračun" s društvenim problemima. Kako se uspeti na društvenoj ljestvici? Licemjerno društvo koje prešutno odobrava preljub dok god Ana Karenjina živi u braku, no čim ga odluči razoriti, "moralisti" će je izopćiti. Jer je nepoćudna za društvo. Za razliku od onih koji su "moralni" jer preljub drže u tajnosti, a to je kao da se i nije dogodio. Nemojte mi reći da su ti "sindromi" potpuna nepoznanica u današnjem društvu.
Mogli bi se sad navoditi brojni primjeri iz raznih vrsta umjetnosti, teme koje su obrađivane na filmu, u glazbi. Što je poenta ovog posta? Umjetnost je život. O njemu progovara, njega opisuje, a to nikad ne zastarijeva. Mi se poistovjećujemo, prepoznajemo, proživljavamo, tješimo. Emocije stvaraju umjetnost, a ona ih opet budi u nama.
Zato sam ja pravi plačidrug za gledanje filmova obogaćenih emocijama.
P.S. Jesam li malo zbrčkala ovaj post ili mi se to samo čini?
Post je objavljen 11.01.2007. u 17:30 sati.