Marketing
BAKA PENZIONERKA
Ljudi moji zar je to moguće.?je je i te kako. jest da je hrvatsko pravosuđe sporo, pogotovo ono na Upravnom sudu, ali ipak pravedno i dostižno. Evo nakon šest godina čekanja baka dobila penziju. I zaostatkeza svih šest godina.
Ljudi moji velika je to lova. Em penzija sa 1840 kuna do danas porasla na 2.410 kuna, već 5 12. stigla penzija za 11.mj, pa 24.12 zaostatci za šest godina , pa evo danas penzija za 12 mjesec. ma ne stigneš potrošiti i da očeš. A da ne kažem kolika je to sigurnost za dalje igrati se života. Igrala sam se ja i do sada, ali nekada se valjalo igrati i siromaštva,i držanja dijeta i ovršenika i molitelja i žalitelja, pa te sve igre baš i nisu uvijek bile lijepe. A sada, poplaćala baka lijepo sve zaostale dugove za stanarine, telefoniju, struju , vodu, komunalac , oz ma i ne znam šta sve ne, dala baka i unucima za kompjutore , laptope i skijanje i još ostalo punooo. Sad neka stečaj traje i godinu dvije , pa i tamo neki zaostaci da se skupe ili pokupe.
A kako je to bilo' kad mi je firma dopala u krizu i blokadu imala ja već nekih 30 god. staža i preko 5 banki starosti i podnijela zahtjev za prijevremenu mirovinu. Em sam bila u besparici i dugoročnoj financijskoj krizi, em sam ja ipak neki ekonomist pa da uhvatim zadnji voz za najvišu penziju tj. najboljih 10 godina u ĐĐ. A tamo jesam imala jednu od većih i plaća i funkcija. No nađe se onda izvjesna gospođa INGA u HZMO i lijepo odbije moj zahtjev, kao nemam prava da sam samoosiguranik. A nisam. Ja žalbu oni opet odbiju, ja tužbu i Bogami evo.Stiže lova do krova. Moram gđi Ingi odnijeti barem 20 dkg. kave i možda koji cvatić , jer kad bi ja toliko kunića uštedila da nije nje bilo. Nikad.
Dođem ja tako na poštu 24.12. da podignem novce, a službenica na šalteru kaže, sječam se da je stigla za vas uputnica samo da ju potražim. kako da se i ne sjeća uputnice na 154.000 kuna. Onda dođe i veli, žao mi je ali danas vam ne mogu isplatiti. Zašto? pitam, pa nemamo toliko novaca, odgovori ona. Ma dajte mi tek nešto , kažem ja Božić je da imam za unuke, a ona će opet -žao mi je moram isplatiti ili sve ili ništa. Opet ja negodujem kako nemate ako vam je stiglo.I drž ne daj utvrde da imaju, ali u sitnim novćanicama od 100 i 50 kuna.Njima 100 kuna sitno. E ljudi moji, da Bog da da nikada i ne saznate kako i 50 može biti krupno, a gdje 100 sitno. I tako isplate oni meni sve tako u sitno. Puna torba love. Ali zaboravila baka da je nekada bez straha nosila i punu veću torbu love , pa još i u markama. I to pješke u najlon vrećicama od SDK do posla. A sada se uplašila - malu kožnu torbu, punu sitne love nositi 20 met. od pošte do auta. I onda brže bolje do banke. Sve u strahu ne da ju netko opljačka ili ukrade torbu, pa baka uopće ne izgleda kao lovašica, nego da torbu ne ostavim kraj auta ili ne daj bože kraj nekog stola u kafiću. Jest da smo jednom davno jedan bankar i ja ostavili kraj stola u jednom restoranu ne torbu već koferčić pun DM i vratili se a koferčić čeka.Nitko ga ni vidio nije, a gdje uzeo, ali sada bi to teži slućaj bio. Ma ni praznu kesu s konzervom hrane za pse ako ostavim u svom haustoru ne nađem nakon 15 minuta, a gdje bih više našla torbu punu valute u kunama. Nigdje. I tako ja u banku jednu pa drugu pa treću i razdjelim. Ako propane PBZ neće RBA niti Zgb. a kod svih se na lovu dade dobiti i neki kreditić ako baš zatreba.
I šta sada dalje. sada baka penzionerka, bivša ekonomistica surfa po netu i traži investicijske fondove.Kako da se malo s tom lovom zaigra pa šta znaš. Kako oni neki dan na dionice Podravske banke zaradiše šest i više puta od uplaćenog u samo dva tri dana. A baku je lova istina Bog uvijek htjela.Samo nikada nije htjela uz mene ostati. kao da sam bila neki poštar po kojem Bog šalje lovu dalje. ja sam gotovo najsretnija kad je i nemam. Davno baku tata njen naučio- PAMETNOM PARE NE TREBAJU A ZA BUDALU NISU- I to Vam je ljudi najveća istina koju ja znam Ali lijepo je lovu imati. sad ja brate sa 2.410,00 kuna mogu platiti na vrijeme sve režije ( ako štedim na telefonu ) internet, ADSL, Max adsl ili kako se to već zove, i još mi čitava tisućica ostane. A to je dovoljno za hranu za moje životinjke i za moju garderobu. Koliko se ja oblačim i to kod cigića ma dosta za dragu volju i za rezervar benzina. A za moju klopu ? Pa lijepo ako mi se baš nešto fino jede mogu da idem u goste, mogu nekada nešto fino a jeftino da skuham pa i ja goste da pozovem, a mogu vala i kruh s masti. Moj dida je bio seljak i mlinar i što smo imali što nismo bilo je kruva i masti i to je meni i dan danas najfinija hrana. Ako sam gladna. A ako nisam a onda evo i pečenku jedu đuka i bella.
I tako sad sam ja bez brige. Ma i prije sam bila. Smislila ja ako mi penzija ne bude dosta uzmem sustanare. 60 m2 stana njima 15 meni. U tu moju sobu stane i Veeeeliki TV I compjutir i krevet, a imam i garderobu za čajnu kuhinju. Kupatilo imam s dvoja vrata.Ono zajedničko a njima kuhinja i dvije sobe.I milina, oni plaćaju režije , skuhaju mi ponekad i opeglaju i vode pasiće u šetnju.Ali ne plaćaju stanarinu. I svima dobro. Možda mi čak ponešto ostane i za poneki put. Volila bih na Tibet, a Bogami još jedanput i na floridu. iako sve to ima i na tv, ma nekada mi se ipak čini nije to to.No to je već druga tema. Ova da sam ja sada lijepo penzička i to već 6 godina je supper. Dalje- drugi dan
Post je objavljen 11.01.2007. u 17:34 sati.