Za neke stvari imam dobra osjetila. Uvijek znam koja je temperatura u zraku, kad se kupam ne treba mi toplomjer za izmjeriti temperaturu mora, a kad se udebljam, ne treba mi vaga da mi kaže koliko imam kila. Čak i nemam doma vagu i nisam se vagao ne pamtim od kad. Ali znam da imam između 105 i 110 kila i to me zabrinjava.
Pri isteku stare i dočeku nove godine svi nešto planiraju, pa sam i ja donio skroman plan da skinem desetak kila i to šta je prije moguće. Došao je prvi prvoga i išao sam na ručak kod matere. Rekoh sebi kao Galileo: Još ću danas žderat, a sutra ću na dijetu.
Zašto ovo pišem?
Zato što se svako jutro probudim i ustanem iz kreveta kao da danas počinje nešto važno – promijenit ću način života u smislu više kretanja i manje papanja. Nekidan sam tako u popodnevnim satima išao kod punice po Roka. Bio sam gladan i sretan. Zanimljivo je kako se osjećam laganim kad sam gladan. U moje punice se kuva svaki dan kao da na ručak dolaze tri kralja. Punica me pitala desetak puta šta ću jest i ja sam već iznervirano počeo vikat: Neću ništa !!! Onda je došao punac, izvadio tepsiju i navalio na vrhunsku domaću spizu (raštika i kupus kuvani sa suvim mesom od rebara). “Nećeš se od ovoga udebljat, ovo ti je likarija”. Puncu nije trebalo deset puta ponovit da mi konačno žlica bude u rukama. Pomislih samo ću 1 pjat, a znadoh odma da se lažem. Punica je brže bolje počela da peče palačinke. “Dobro”-pomislih po ko zna koji put, “još ću danas jest, a sutra ću na dijetu”.
Danas je 11.01. i ovaj put svečano objavljujem pred blogerskim pukom da neću jest ništa šta ne moram, a uz to ni ručak ni večeru ako nisu službeni. Službenim ručkom ili večerom podrazumijevam organiziranu klopicu u društvu. Jebiga, ako sam na dijeti ne mora patit moj društveni život, a pošto su takvi eventi u prosjeku jednom tjedno, valjda mi neće bitno poremetit koncepciju, a i tada ću pazit da se ne prežderavam. Na velika se vrata u moju prehranu vraćaju jabuke i naranče te pokoji jogurt ujutro za probavu. Na mala vratanca izlaze kruh, kolači, sendviči i svi oni brzi obroci kad si nešto spremim na brzinu prije posla pa se to pretvori u čišćenje frižidera.
Poznavajući sebe dijetu lakše podnosim kad nisam jeo ništa nego kad sam jeo malo, pa stoga ne dolaze u obzir male porcije mesa, kumpira i sličnoga. Također ću pokušat izbjegavat ić u punice i nadam se da mi neće zamjeriti zbog toga. Sve izgleda savršeno jednostavno, ali ipak ostajem pri dva oveća problema:
1. Pred sezonu klanja stari i ja smo kupili svinju budući da kod ženine rodbine postoje svi uvjeti za sušenje. Tako da mi je kuća puna pancete, pečenice i kobaja, dobio sam pršut od lani dok se moja 2 suše,a u frizeru ima još mesine za ispeć. Nisam odgojen da bacam hranu.
2. Znam da se kilogrami brže tope ako u prehrani nema alkohola, pogotovo pive. E sad jebiga, ako ne mogu popit pivu jebeš onda sve. Problem je što nisam naučio stati na jednoj pivi. Mislim da mi se to nije nikad dogodilo.
E sad dragi blogeri, za koji dan očekujte članak u kojem ću reć da sam pičkica jer sam opet ždero i da sam gori od jebenih đankija. Danas ću valjda izdržat, a sutra počinjem krizirat.
Post je objavljen 11.01.2007. u 16:05 sati.